Prijeđi na kretanje stranicama – Plan stranice

Početna stranicaNuméros19Argumentacijski modeliDijaloška rekonstrukcija na pravn...

Argumentacijski modeli

Dijaloška rekonstrukcija na pravnata justifikacija: analiza na slučaj

(Dia)logical Reconstruction of Legal Justification : A Case Analysis
Ana Dimiškovska
Ovaj članak je prijevod:
(Dia)logical Reconstruction of Legal Justification [en]

Sažetci

V tem članku skuša avtorica aplicirati dialoški pristop na oblikovanje pravne utemeljitve v konkretnem pravnem primeru in predstaviti dialoško rekonstrukcijo nekega spornega makedonskega sodnega primera. Rekonstrukcijo napravi z uporabo sodobnega dialoškega modela pravnega utemeljevanja DiaLaw Arna Lodderja. Dialoški pristop na katerem je ta model utemeljen, se izkaže kot primeren za predstavitev argumentacijske dinamike in strateških elementov pravne argumentacije. Navkljub temu ostaja nekaj odprtih vprašanj glede njegove uporabe, posebno v povezavi z normativnim statusom dialoških pravil in možnostjo oblikovanja vloge sodnika oz. razsodnika v pravno spornih primerih.

Vrh stranice

Cjelovit tekst

1 Uvod: filozofskite, pravnite i logičkite aspekti na justifikacijata1

  • 1 Ovoj tekst se zasnova vrz mojata prezentacija na Godišnata konferencija na Central and Eastern Euro (...)
  • 2 Videte Aulis Aarnio, The Rational as Reasonable: A Treatise on Legal Justification, Dordrecht/Bosto (...)

1 Vo filozofska smisla, procesot na justifikacijata može da se opredeli kako poznavatelno legitimiranje na veruvanjata koi se smetaat za vistiniti ili izdržani, preku artikuliranje na razlozite za nivnoto prifaḱanje. Problemot na justifikacijata vo sovremenite epistemološki i metodološki istražuvanja se tretira kako integralen del od proučuvanjata na poširokiot fenomen na racionalnosta. Vo ponovite priodi kon ova pole, racionalnosta najčesto se tretira ne kako homogen koncept, tuku se razgleduva kako diferencirana vo poveḱe različni oblici – analitička, dijalektička, proceduralna, potkrepuvačka racionalnost, itn. – vo zavisnost od tipot na kriteriumite za izdržanosta na racionalnite proceduri vo različnite oblasti na nivnata primena.2 

  • 3 Eveline T. Feteris, Fundamentals of Legal Argumentation: A Survey of Theories on the Justification (...)

2 Edno od najznačajnite podračja vo koe procedurite na justifikacijata igraat klučna uloga e podračjeto na pravoto. Vo glavnite oblasti na sozdavanjeto i na primenuvanjeto na pravoto, osobeno vo situaciite na adverzativnata pravna konfrontacija i adjudikacija, od site involvirani strani postojano se bara da gi obrazložat svoite gledišta preku razlozi i argumenti. Ova e neophodno so cel spomenatite gledišta da možat uspešno da bidat odbraneti vo visoko kompetitivnite argumentativni konteksti. Kako što istaknuva Feteris, „prifatlivosta na opredeleno pravno stanovište zavisi od kvalitetot na negovata justifikacija”.3 Sledstveno, od filozofska gledna točka, pravnata justifikacija može da se tretira kako specifičen vid racionalna justifikacija. Preku specificiranjeto na vidot na racionalnosta koj e karakterističen za pravnoto rasuduvanje i argumentacija i preku proučuvanjeto na negovite odliki, filozofskiot pristap vo značitelna mera ja rasvetluva prirodata na pravoto kako racionalna aktivnost.

3Vo poširokata ramka na pravnata argumentacija, pravnata justifikacija pretstavuva osobeno važen element na odlukite na sudskite instanci. Glavnata cel na justifikacijata na sudskite odluki e da se pokaže nivnata soobraznost so normite na pravniot sistem, kako i nivnata usoglasenost so vrednostite koi ležat vo osnovata na toj sistem. Ottamu, dobro vtemelenata pravna justifikacija e eden od najvažnite pravni instrumenti so koi se garantiraat pravnata sigurnost i pravdata kako temelni vrednosti na pravniot poredok.

4 Sepak, imajḱi predvid deka pravnoto rasuduvanje e, vo prv red, rasuduvanje so principi i pravila koi ne se primenuvaat na mehanički način, tuku so ogled na specifičnite situacii, vrednosti i opštestveni interesi, očevidno e deka pokraj adekvatnata i racionalna upotreba na tehnikite na pravnata justifikacija, možat, isto taka, da se javat i slučai na nivna možna zloupotreba. Praktikata pokažuva deka vo izvesni slučai mehanizmite na justifikacijata se instrumentaliziraat preku specifični argumentativni manevri. Ovaa instrumentalizacija se javuva vo slučaite vo koi postojat obidi da se legitimiziraat izvesni pravni gledišta koi protežiraat opredelen partikularen interes (od ekonomska, politička ili druga priroda), duri i po cena na suspendiranje na potragata po pravedno i nepristrasno rešenie na pravnata kontroverza. Ottamu, od golemo teorisko i praktično značenje e obidot da se istražat možnostite za formuliranje na kriteriumi za efikasno razgraničuvanje na soodvetnata i nesoodvetnata upotreba na sredstvata na pravnata justifikacija.

5 Pokraj filozofijata i pravnata teorija, druga disciplina za koja e značajno proučuvanjeto na mehanizmite na pravnata justifikacija e logikata. Pravnata justifikacija, osobeno vo takanarečenite ‘teški slučai’, pretstavuva teoriski predizvik za objasnuvačkite i formalnite kapaciteti na standardnite logički teorii. Vo izvesni važni aspekti, ovie teorii se pokažaa kako nedovolno moni ili sofisticirani za adekvatno da ja modeliraat argumentativnata dinamika i složenosta na tehnikite na racionalnata justifikacija vo mnogu polinja, osobeno vo poleto na praktičnoto rasuduvanje. Sledstveno, postoi potreba za oblikuvanje novi, posofisticirani teoriski orudija na logičkata analiza za reprezentacija i evaluacija na pravnata justifikacija i, poširoko zemeno, na pravnoto rasuduvanje vo čii ramki taa e razviena. Glavnata poenta na ovoj trud e da ponudi uvid vo načinot na konstrukcija na nekoi od ovie orudija, kako i da ja testira nivnata primenlivost vrz konkretna empiriska materija.

2 Povrzuvanje na teorijata i praktikata – analiza i rekonstrukcija na sudskite odluki od dijaloška gledna točka

  • 4 Feteris 1999 (bel. 3), 15–20.

6Spored Feteris,4 vo sovremenite istražuvanja na pravnata argumentacija možat da se razlikuvaat tri glavni teoriski priodi: logički, retorički i dijalektički priod. Ovie priodi se razlikuvaat vrz osnova na različnite koncepti za normite, kriteriumite i standardite na pravnata justifikacija koi preovladuvaat vo ramkite na sekoj od niv. Ednovremeno, tie na različen način gi pretstavuvaat bazičnite strukturi na pravnata argumentacija i justifikacija.

  • 5 Feteris 1999 (bel. 3), 15.
  • 6 Feteris 1999 (bel. 3), 16.
  • 7 Feteris 1999 (bel. 3), 19.
  • 8 Feteris 1999 (bel. 3), 20.

7Vo logičkiot priod, so cel opredelena pravna justifikacija da bide okvalifikuvana kako prifatliva, neophodno e „argumentot koj leži vo osnovata na justifikacijata da može da se rekonstruira kako logički validen argument” a iznesenite razlozi da bidat prifatlivi spored važečkite pravni standardi.5 Retoričkiot priod, koj pretstavuva eden vid reakcija na prenaglasuvanjeto na formalnite aspekti na pravnata argumentacija od strana na logičkiot priod, akcentot go stava vrz „sodržinata na argumentite” i vrz „aspektite na prifatlivosta koi zavisat od kontekstot”.6 Vo ovoj priod, justifikacijata se tretira kako zavisna od auditoriumot, vo smisla na toa što mera za prifatlivosta na justifikacijata e nejzinata efikasnost za auditoriumot. Najposle, vo dijaloškiot priod, „pravnata argumentacija se smeta kako del od dijalogot za prifatlivosta na opredeleno pravno gledište”.7 Pokraj formalnata i materijalnata dimenzija na pravnata justifikacija, ovoj priod ja zema predvid i proceduralnata dimenzija. Ušte povee, vo dijaloškiot priod i samite kriteriumi za racionalnosta na pravnite diskusii se definirani na proceduralen način.8

8Iako vo pogled na prifaanjeto na koj i da bilo od spomenatite teoriski priodi možat da se navedat različni teoriski razlozi ‘za’ i ‘protiv’, se čini deka osobeno značaen test za nivnata funkcionalnost e analizata na konkretni odluki prezemeni od realnata sudska praktika.

9Vo golem broj sovremeni pravni sistemi individualnite i/ili kolektivnite sudski instanci imaat zakonska obvrska da gi obrazložuvaat svoite odluki na racionalen i javen način. Za teoretičarot zainteresiran za logičkite i filozofskite aspekti na pravnoto rasuduvanje, korpusite od obrazloženi sudski odluki, koi gi opfaaat kako odlukite na sudskite instanci od različnite nacionalni pravosudstva taka i onie doneseni vo ramkite na meǵunarodnoto pravo, nudat izobilstvo od empiriski materijal za različnite ramništa na teoriskite proučuvanja. Na primer, edna vnimatelna argumentativna analiza na justifikacijata na konkretnite sudski odluki bi možela da otkrie značajni aspekti na pravnoto rasuduvanje koi voobičaeno ostanuvaat implicitni. Ovie aspekti možat da gi vklučuvaat prikrienite vrednosni izbori napraveni od sudiite, nivnoto usvojuvanje na posebni pravni filozofii, nivnoto pripišuvanje na različna težina na istite pravni principi, kako i upotrebuvanjeto na različni argumentativni manevri so cel da se obrazložat i opravdaat posakuvanite konkluzii. Ednovremeno, kako što vee beše spomenato, ovoj vid analiza pretstavuva neprocenlivo značajno sredstvo za ocenuvanje na soodvetnosta i objasnuvačkiot dostrel na apstraktnite teoriski modeli na pravnata justifikacija, koi možat da bidat povee ili pomalku uspešni vo spravuvanjeto so konkretniot empiriski materijal.

10Vo ovoj kontekst, kolekivnite sudiski odluki so izdvoeni mislenja se osobeno interesen fenomen za analiza. Ovoj vid odluki, koi vklučuvaat maksimalen stepen na kontroverznost, gi odrazuvaat nesoglasuvanjata koi se javuvaat duri i pomeǵu sudiite koi odlučuvaat za eden ist slučaj. Tie na osobeno jasen način ja pokažuvaat dlabočinata na pravniot problem za koj stanuva zbor, kako i možnosta uverlivo da se argumentira vo prilog na dvete strani na kontroverzata.

11Sledstveno, vo ovoj trud e bide napraven obid da se primenat konceptualnite resursi na dijaloškiot priod kon pravnoto rasuduvanje i argumentacija vo analizata i reprezentacijata na eden argumentativen sudir na različni sudiski gledišta vo konkretna pravna situacija. e bide predložena dijaloška rekonstrukcija na justifikacijata na edna odluka prezemena od makedonskiot praven kontekst. Odlukata za koja stanuva zbor, od oblasta na ustavnoto pravo, predizvika golem broj kontroverzi ne samo meǵu sudiite koi bea vklučeni vo sudenjeto za slučajot, tuku i vo poširokata opštestvena i naučna zaednica. Dvajca sudii na Ustavniot sud imaa različni mislenja od mnozinstvoto sudii i ovie mislenja bea publikuvani odvoeno od mnozinskata odluka. Taka, tekstualnite podatoci za analizata koja sleduva se prezemeni od tri dokumeni – odlukata na Ustavniot sud i dvete izdvoeni mislenja.

  • 9 Else M. Barth and Erik C. W. Krabbe, From Axiom to Dialogue: A Philosophical Study of Logics and Ar (...)
  • 10 Sporedete pogore.
  • 11 Shahid Rahman and Laurent Keiff, On How to Be a Dialogician: A Short Overview of Recent Development (...)

12Zošto e izbran dijaloškiot priod vo izveduvanjeto na ovaa analiza? Najnapred, ovoj priod se čini kako najpogodna konceptualna platforma za analiza na kontroverzite bideji ja prikažuva pravnata justifikacija kako regulirana razmena na tezi i argumenti pomeǵu proponentot i oponentot, razmena čijašto cel e edno pravno gledište da se odbrani od aktualnite ili možnite napadi vrz nego. Ponatamu, opštite teoriski postavki na dijaloškiot priod ja dopuštaat upotrebata na formalnite dijaloški modeli vo koi voobičaenite logički operacii na dedukcija se pretstaveni vo čisto dijaloška forma.9 Na toj način logičkoto jadro na rasuduvanjeto e sočuvano, no e integrirano vo poširokiot kontekst na pravilata za diskusija. Ova vodi do tretata glavna karakteristika na dijaloškiot priod, koja se sostoi vo naglasuvanjeto na proceduralniot element vo ovoj priod.10 Imeno, konstruiranjeto na dijaloškite modeli, vklučitelno i modelite na pravnata justifikacija, e zasnovano vrz formuliranje na kompleks od proceduralni pravila koi precizno ja opredeluvaat ulogata i možnite potezi na sekoj učesnik vo dijalogot. Ovaa odlika ovozmožuva dijalogot pomeǵu proponentot i oponentot da se tretira kako vid logička igra. Izrazot ‘logička igra’ vo ovoj kontekst označuva regulirana diskurzivna interakcija zasnovana vrz sledenjeto na korpus od pravila. Ovie pravila možat da bidat upotrebeni od strana na učesnicite na kreativen i strateški način za da se postigne glavnata cel – pobedata vo igrata.11

  • 12 Sporedete Henry Prakken, A Formal Model of Adjudication Dialogues, Artificial Intelligence and Law  (...)

13Zemaji gi predvid site ovie karakteristiki, može da se zakluči deka dijaloškiot priod kon pravnoto rasuduvanje se odlikuva so dve temelni teoriski prednosti. Od edna strana, ovoj priod e intuitivno plauzibilen vo smisla na toa što verno go prikažuva prirodniot način na rasuduvanje i argumentiranje vo pravniot kontekst. Od druga strana, toj isto taka otvora različni možnosti za primena na formalno-logičkite metodi vo analizata na argumentativnite fenomeni. Sepak, sè ušte e otvoreno prašanjeto dali može da se izgradi eden adekvaten model na pravnata justifikacija bez vo nego da se pretstavi ulogata na tretata strana, kojašto ja proširuva bazičnata dijaloška struktura i e odgovorna za razrešuvanje na sporot vo svojstvo na sudija ili arbiter.12 Na ova prašanje e mu bide posveteno osobeno vnimanie vo završniot del od tekstot.

  • 13 Sporedete, na primer, Thomas F. Gordon, The Pleadings Game: An Artificial Intelligence Model of Pro (...)
  • 14 Lodder 1999 (bel. 13).

14Vo sovremenite logički i filozofski istražuvanja na pravnata argumentacija postojat povee različni platformi za nejzinoto dijaloško modeliranje.13 Sepak, vo ovoj trud samo edna od niv e bide upotrebena kako metodološka alatka za analiza: toa e modelot DiaLaw na Arno Loder, vo verzijata prezentirana vo negovoto delo DiaLaw: Za pravnata justifikacija i dijaloškite modeli na argumentacija.14 Razlozite za ovoj izbor se slednive: prvo, toj e dijaloški model konstruiran so eksplicitna cel da služi kako alatka za formalna analiza i reprezentacija na pravnata justifikacija, i vtoro, negovata sopstvena teoriska osnova e t.n. ‘logika na razlozite’ (‘reason-based logic’), logička platforma razviena za proučuvanje na logičkite aspekti na pravnoto rasuduvanje, no so potencijalno mnogu poširoki teoriski implikacii.

  • 15 Sporedete Lodder 1999 (bel. 13), ch. 5.

15Primenata na Loderoviot model vo ovoj trud e go sledi poprvo duhot otkolku slovoto na modelot. So cel da se odbegne optovaruvanjeto na tekstot so tehnički i formalni detali, rezultatite od analizata nema da bidat prezentirani vo formalniot jazik na DiaLaw tuku edinstveno vo forma na simulacija na dijalog vo prirodniot jazik pomeǵu dvajcata personificirani protagonisti na različnite mnenija. Isto taka, dodeka vo verzijata na Loderovoto delo upotrebeno kako izvor za ovoj trud primenata na modelot na konkretni primeri e izvršena vrz relativno pomali fragmenti na pravni argumentativni diskusii,15 tuka e napraven obid diskusijata da se prikaže vo što e možno pogolem obem.

16Sepak, priodot vo ovoj trud gi spodeluva glavnite metodološki preokupacii na Loderoviot i drugite dijaloški modeli na pravnata justifikacija: naporot da se ekstrahira argumentativnoto jadro od integralnata forma na realnata justifikacija na edna sudska odluka i da se pretstavi vo ‘dijalektičko ruvo’. Na takov način se ovozmožuva identifikuvanjeto ne samo na argumentativnata ‘statika’ na justifikacijata, vo smisla na relaciite na potkrepenost pomeǵu iskazite od koi taa e sostavena, tuku i na ‘dinamikata’ na razmenata na argumentite, t.e. posebnite načini na koi sekoj od argumentite e (ili može da bide) voveden, napadnat ili odbranet vo tekot na diskusijata. So toa, proučuvanjeto na ovoj konkreten empiriski materijal može da pridonese kon negovata primarna cel – testiranje na primenlivosta na izvesni teoriski koncepcii i, dokolku e potrebno, ukažuvanje na možnostite za nivno natamošno podobruvanje.

3 Opis na metodološkata zadnina za dijaloškata rekonstrukcija

3.1 Logikata na razlozite i nejzinite bazični idei

  • 16 Videte, na primer, Jaap Hage, H. Bart Verheij and Arno R. Lodder, Reason-Based Logic: A Logic that (...)

17Razviena vo tekot na devedesettite godini na dvaesettiot vek od strana na Hage, Verhej, Loder i drugi avtori, logikata na razlozite ima za cel da gi dolovi specifičnite odliki na rasuduvanjeto so pravila i principi, koe sistematski go vklučuva balansiranjeto na razlozite za i protiv opredelena konkluzija.16

  • 17 Hage and Verheij 1994 (bel. 16), 1–2.

18Osnovniot uvid vrz koj se bazira konstrukcijata na logikata na razlozite e deka postoi suštestvena razlika pomeǵu rasuduvanjeto so iskazi koi se ili vistiniti ili lažni i rasuduvanjeto so pravila, osobeno na podračjeto na pravoto. Imeno, dodeka prašanjeto za primenata voopšto ne se postavuva vo slučajot na iskazite, koga stanuva zbor za pravilata, tie moraat da se primenat za da proizvedat soodvetni konsekvenci.17

  • 18 Hage 2005 (bel.13), 87.
  • 19 Hage and Verheij 1994 (bel. 16), 6.

19Vo ramkite na logikata na razlozite, pravilata se tretiraat kako ‘logički individui’ koi imaat kondicionalna struktura, što znači deka se sostojat od del koj go izrazuva uslovot i del koj ja izrazuva konkluzijata. Vo princip, dokolku uslovite na pravilata se zadovoleni, togaš se dobivaat nivnite konkluzii.18 Taka, fundamentalnata ideja na logikata na razlozite e deka „primenata na koe i da bilo pravilo vodi kon razlog koj pledira za konkluzijata na toa pravilo”.19 Na primer, ako praviloto ‘Dokolku nekoj e kradec, togaš toj treba da se kazni’ se primeni vrz slučaj na kražba, toa generira razlog za kaznuvanje na kradecot. Sepak, ovaa konkluzija ne sleduva ‘avtomatski’, zatoa što vo opredeleni slučai može isto taka da postojat razlozi koi plediraat protiv konkluzijata, vklučitelno situacii vo koi postojat isklučoci od pravilata, sudir na različni pravila, itn.

  • 20 Jaap Hage, Monological Reason-Based Logic: A Low-Level Integration of Rule-based Reasoning and Case (...)

20Tretiraji gi pravilata kako entiteti koi generiraat razlozi, logikata na razlozite mu dava centralno mesto na konceptot na razlog. Iako širokata definicija na razlozite kako „množestvo od eden ili povee fakti koi, vo izvesna smisla, se relevantni za nešto drugo”,20 dava osnova za razlikuvanje na nekolku tipa razlozi – konstitutivni razlozi, razlozi za veruvanje, za dejstvuvanje, itn. – edna od najvažnite kategorijalni distinkcii vo ramkite na logikata na razlozite e distinkcijata pomeǵu pridonesuvačkite i odlučuvačkite razlozi. Dodeka odlučuvačkite razlozi gi opredeluvaat svoite konkluzii vo taa smisla što dokolku postoi odlučuvački razlog za edna konkluzija togaš se dobiva taa konkluzija, pridonesuvačkite razlozi ne se sami po sebe dovolni za da ja opredelat konkluzijata. Spored zborovite na Hage:

  • 21 Hage 2005 (bel. 13), 79.

Možat da postojat kako pridonesuvački razlozi koi plediraat za, taka i pridonesuvački razlozi koi plediraat protiv opredelena konkluzija. Pod pretpostavka deka ne postojat relevantni odlučuvački razlozi, množestvoto od site pridonesuvački razlozi vo pogled na opredelena konkluzija, koe gi vklučuva kako razlozite za, taka i razlozite protiv, opredeluva dali taa konkluzija e važi.21

21Tokmu zatoa pridonesuvačkite razlozi koi plediraat za edna konkluzija sekogaš treba da se odmeruvaat naspoti pridonesuvačkite razlozi koi plediraat za sprotivnata konkluzija. Spored primerot na Hage, dokolku ličnost na vozrast od dvanaeset godini izvršila krivično delo, faktot što taa ličnost go izvršila deloto e pridonesuvački razlog za da bide kazneta, no faktot što ima dvanaeset godini e pridonesuvački razlog taa ličnost da ne bide kazneta. Konkluzijata e zavisi od ishodot na procesot na odmeruvanjeto na pridonesuvačkite razlozi koi odat vo različna nasoka, odnosno koi plediraat za različno rešenie na kontroverzata.

  • 22 Hage and Verheij 1994 (bel.16), 6.
  • 23 Hage 2005 (bel.13), 80.

22 Od logička gledna točka, izveduvanjeto na iskazite vo ramkite na logikata na razlozite e procedura koja se sostoi od dva čekora. Kako što toa go opišuvaat Hage i Verhej, „prviot čekor se sostoi vo opredeluvanje na site razlozi koi plediraat za ili protiv možnata konkluzija; vtoriot čekor se sostoi vo odmeruvanjeto na tie razlozi”,22 so cel da se opredeli koe množestvo razlozi pretežnuva nad drugoto. Isto taka, važno e da se zabeleži deka odmeruvanjeto na pridonesuvačkite razlozi ne e tretirano na psihološki tuku na logički način, vrz osnova na dostapnite informacii povrzani so toa koe množestvo razlozi pretežnuva nad drugoto množestvo.23

  • 24 Hage 2005 (bel.13), 88.

23Lesno može da se vooči deka ovoj priod kon rasuduvanjeto so pravila e daleku posložen od ednostavniot deduktiven model koj leži vo osnovata na takanarečeniot ‘supsumptiven obrazec’ na pravnoto rasuduvanje. Ovoj deduktiven model go pretstavuva procesot na primenata na pravilata kako argument so forma modus ponens.24 Sepak, konceptualizacijata bazirana vrz obrazecot modus ponens ne ja odrazuva složenata interakcija na različnite pravila i razlozi koi doaǵaat vo zaemen sudir; ovaa pojava e mošne karakteristična za pravnoto rasuduvanje, a za nejzinoto pretstavuvanje teoriskata ramka na logikata na razlozite e daleku popogodna.

  • 25 Hage, Verheij and Lodder 1993 (bel.16), 9.
  • 26 Hage, Verheij and Lodder 1993 (bel.16), 9.

24Teoriskiot priod na logikata na razlozite e razvien vo dve verzii: monološka i dijaloška. Dodeka vo monološkata verzija akcentot e staven vrz fenomenot na izvodlivosta na iskazite, vo dijaloškata verzija argumentite se tretirani kako vidovi govorni činovi izvršeni vo eksplicitni ili implicitni komunikaciski konteksti. Argumentite i rečenicite od koi tie se sostaveni se upotrebuvaat so cel „da se uveri nekoj auditorium vo vistinitosta, validnosta ili prifatlivosta na nekoj iskaz ili pravilo”.25 Auditoriumot ima aktivna uloga vo procesot na rasuduvanje zatoa što toj „se smeta za drugata strana vo dijalogot vo koj obete strani možat da pravat dijaloški čekori”.26

  • 27 Hage, Verheij and Lodder 1993 (bel.16), 9.

25Vo ovaa dijaloška perspektiva konceptot na ‘pobeda vo dijalogot’ soodvetstvuva na konceptot na validnost na argumentot sfaten na tradicionalen način.27 Ova jasno pretpostavuva prifaanje na edno pragmatičko gledište za logičkite i argumentativnite fenomeni zatoa što tuka centralno mesto im se dava ne na samite iskazi i pravila, tuku na nivnata upotreba vo različni argumentativni konteksti. Toa, za vozvrat, ovozmožuva da se pretstavat mnogu značajni odliki na aktualnite argumenti koi ne možat adekvatno da bidat doloveni vo klasičniot deduktivistički priod, odliki kakvi što se procesualniot karakter na dijalozite, nivniot proceduralen aspect, distribucijata na tovarot na dokažuvanjeto pomeǵu stranite, kako i strategiskite komponenti na rasuduvanjeto i argumentacijata.

  • 28 Lodder and Herczog 1995 (bel.13), Lodder 1999 (bel.13).

26Ovie odliki na dijaloškata verzija na logikata na razlozite nea ja pravat mošne funkcionalno sredstvo za analiza i reprezentacija na site vidovi argumentativni kontroverzi, osobeno na pravnite kontroverzi. Imaji predvid deka eksplicitna ili implicitna kontroverza, vo smisla na soočuvanje na razlozite pro i contra opredeleno pravno rešenie, leži vo osnovata na sekoe obrazloženo pravno gledište, sleduva deka dijaloškata verzija na logikata na razlozite bi trebalo da bide optimalniot instrument za modeliranje na argumentativnite aspekti na pravnata justifikacija. Tokmu toa e vodečkata ideja vrz koja počiva konstrukcijata na modelot DiaLaw od Arno Loder.28 Ovoj model ne samo što gi integrira bazičnite idei na logikata na razlozite, tuku i ideite na dijaloškata logika i na dijaloško-proceduralnata teorija na pravnata argumentacija (osobeno ideite na Aleksi, Arnio i Pečenik).

3.2 DiaLaw na Arno Loder – eden dijaloški model na pravnata justifikacija: temelnite koncepti29

  • 29 Ovoj del od tekstot se bazira na Lodder 1999, (bel.13), ch. 3, sect. 2. Sporedete ja, isto taka, po (...)

27DiaLaw pretstavuva dijaloška igra pomeǵu dvajca učesnici vo koja dvajcata igrači možat da pravat potezi, odnosno čekori vo dijalogot. Celta na igrata e da se justificira tezata vo dijalogot: edniot igrač treba da ja izloži justifikacijata, a drugiot da ja prifati. Dvete strani vo dijalogot možat da pretstavuvaat individualni ličnosti, grupi od luǵe, pa duri i edna edinstvena ličnost kojašto argumentira za i protiv opredelen iskaz.

28Sekoj poteg vo igrata se sostoi od dva elementa, oblikuvani preku primenata na temelnite koncepti na Serlovata (Searle) teorija za govornite činovi: a) ilokutoren čin preku koj edna rečenica se tvrdi, se doveduva pod prašanje, se prifaa ili se otfrla, i b) propozicionalna sodržina, koja ja pretstavuva samata rečenica na koja se odnesuva govorniot čin. Tovarot na dokažuvanjeto vo DiaLaw se sostoi vo obvrskata na igračot koj tvrdi opredelen iskaz da dokaže deka toj iskaz e opravdan (justifikuvan). Vo toj proces, igračot vrz kogo leži tovarot na dokažuvanjeto e proponent, dodeka drugiot igrač e oponent. Se razbira, ovie ulogi možat da se menuvaat vo tekot na igrata.

29Centralen koncept vo igrata e konceptot na ‘obvrzuvanje’. Potekloto na obvrzuvanjeto e tvrdenjeto ili prifaanjeto na edna rečenica. Koga edna rečenica e bide otfrlena, obvrzuvanjeto prestanuva. Za vreme na dijalogot, obvrskite na igračite se zabeležuvaat vo ‘skladot na obvrski’ koj pokažuva koj igrač e obvrzan na koja rečenica na koja točka od dijalogot.

  • 30 Lodder 1999 (bel.13), 39.

30Od logička gledna točka konceptot na ‘prinudno obvrzuvanje’ e od osobeno značenje bideji toj element gi razlikuva slobodnite, neformalni razgovori od strukturiranite i logički regulirani dijalozi vo koi igračot može (so argumentativni sredstva) da go prinudi oponentot da prifati opredelena teza. Konceptot na ‘prinudno obvrzuvanje’, spored Loder, e sporedliv so derivacijata vo monološkata logika i „se javuva koga eden igrač e prinuden da prifati opredelena rečenica, kako rezultat na rečenicite na koi vee e obvrzan”.30 

31Dijaloškite pravila isto taka go opredeluvaat redosledot po koj igračite gi izveduvaat potezite vo igrata, legitimnosta na potezite (vo smisla na toa dali tie se dozvoleni od pravilata na igrata), kako i konsekvencite od validnite potezi za obvrskite na igračite.

32Dijalogot, isto taka, ima različni nivoa, koi progresiraat od početnoto nivo 0 kon podlabokite nivoa 1, 2, 3, itn. Distinkcijata na nivoata ovozmožuva da se prikaže vnatrešnata struktura na argumentacijata na poprecizen način. Dijalogot odi na podlaboko nivo kako rezultat na izvršuvanjeto na govorniot čin ‘prašanje’. Po prifaanjeto ili otfrlanjeto na edna rečenica, dijalogot se vraa na nivoto na koe taa rečenica bila inicijalno tvrdena.

33Pokraj opštite pravila za komunikacija i regulacija na dijaloškite obvrski (numerirani od 1 do 5 vo Loderoviot model), DiaLaw isto taka sodrži specijalni pravila koi go konstituiraat pravniot aspekt na modelot. Ovoj aspekt opfaa dva povrzani sostavni dela: 1) novite elementi od formalniot jazik koi im ovozmožuvaat na igračite da gi upotrebuvaat pravnite koncepti, kako ‘pravila’, ‘razlozi’, itn., i 2) pravila koišto gi reguliraat konsekvencite od upotrebata na ovie elementi.

34Konceptot na ‘pravilo’ e voveden kako dvomesna funkcija, sostavena od uslov i konkluzija. Pokraj funkcijata ‘pravilo’, postojat i pet novi predikati vo pravniot del od modelot: 1 ) ‘razlog’, sfaten kako relacija na potkrepa pomeǵu sostojbite na neštata izrazeni vo iskazite – taka, formulata (razlog (Uslov, Konkluzija) (vo originalot: reason (Cond, Concl)) se interpretira vo smisla na toa deka uslovot e razlog za konkluzijata, ili, alternativno, deka e razlog protiv negacijata na konkluzijata; 2) ‘pretežnuva’, predikat koj gradi formuli koišto ja izrazuvaat informacijata deka množestvoto razlozi vo prilog na konkluzijata pretežnuva nad množestvoto razlozi protiv nea; 3) ‘isklučeno’, predikat koj se primenuva vrz pravilata, so značenje deka ako praviloto e isklučeno, toa ne može da se primenuva, t.e. deka konkluzijata deka praviloto se primenuva povee ne e opravdana; 4) ‘se primenuva’ – predikat koj veli deka izvesno pravilo se primenuva i deka vo toj slučaj razlogot zasnovan vrz toa pravilo e opravdan, i 5) ‘validno’, predikat koj veli deka izvesno pravilo e validno. Jazikot na DiaLaw isto taka go sodrži i dijaloškiot predikatski simbol ‘nelegalno tvrdenje’, koj veli deka izvesna rečenica bila nelegalno tvrdena. Važno e da se naglasi deka rečenicite vrz koi ovoj predikat se primenuva ne se zabraneti od dijaloškite pravila, tuku deka drugi razlozi, specifični za dadeniot domen ne dozvoluvaat taa rečenica da se tvrdi, kako, na primer, vo slučaj na nelegalno dobienata evidencija vo pravoto.

  • 31 Modelot može, isto taka, da se upotrebi i kako alatka za inteligentna pravna poddrška, zatoa što po (...)

35Kako što beše spomenato pogore, posledicite od upotrebata na ovie novi elementi od jazikot se regulirani od ‘specijalnite pravila za komunikacija’ (numerirani od 6 do 16 vo Loderoviot model). Taka, preku definiranjeto na logičkiot jazik i na pravilata na DiaLaw, fundamentalnite idei na logikata na razlozite, osobeno na nejzinata dijaloška verzija, se implementirani vo upotreblivo formalno orudie.31

4 Slučaj od sudskata praktika : ispituvanje na ustavnosta na člen od zakon32

  • 32 Za poopstojna analiza na ovoj slučaj, sporedete Димишковска 2011 (bel. 29), 308–329.

36Vo 2003 godina Sobranieto na Republika Makedonija donese zakon čija cel beše da se vovedat izmeni i dopolnuvanja na postojniot Zakon za Republičkiot sudski sovet. Republičkiot sudski sovet (vo ponatamošniot tekst: RSS) e institucija so mošne značajni ovlastuvanja vo makedonskiot sudski sistem, osobeno vo pogled na procedurite za izbor i razrešuvanje na sudiite i monitoriranjeto na kvalitetot na nivnata rabota.

  • 33 Закон за Републичкиот судски совет /ЗРСС/, Службен весник на РМ, бр. 80/92 (www.slvesnik.com.mk). ( (...)

37Členot 9 od Zakonot za Republičkiot sudski sovet (vo ponatamošniot tekst: ZRSS) go reguliraše prašanjeto za prestanok na funkcijata na členovite na RSS. Toj predviduvaše deka funkcijata na člen na RSS prestanuva vo dva slučaja: 1) dokolku členot podnese ostavka, ili 2) dokolku členot e razrešen. Okolnostite koi možat da dovedat do razrešuvanje na člen na RSS se isto taka eksplicitno formulirani vo členot 9 od ZRSS. Taka, člen na RSS može da bide razrešen dokolku bide osuden za krivično delo na bezuslovna kazna zatvor od najmalku šest meseci, ili koga trajno e ja zagubi sposobnosta da ja vrši svojata funkcija, što go utvrduva RSS vrz osnova na naod i mislenje na nadležnata medicinska komisija.33

  • 34 Закон за изменување и дополнување на Законот за Републичкиот судски совет /ЗИДЗРСС/, Службен весник (...)
  • 35 Vo ramkite na istata inicijativa beše osporena i ustavnosta na členovite 1 i 4 od ZIDZRSS; sepak, o (...)

38Edna od najdalekusežnite i najkontroverzni promeni vovedeni so noviot zakon se odnesuvaše tokmu na gorespomenatiot člen 9 od ZRSS. Imeno, členot 2 od Zakonot za izmeni i dopolnuvanja na Zakonot za Republičkiot sudski sovet (vo ponatamošniot tekst: ZIDZRSS), vovede nov, tret stav vo členot 9, koj predviduvaše deka ’Členot na Sovetot se razrešuva ako gi ispolnuva uslovite za starosna penzija’.34 Na toj način, odredbite od členot 9 od ZRSS koi se odnesuvaa na prestanokot na funkcijata na členovite na RSS bea suštinski izmeneti. Tokmu zatoa ustavnosta na členot 2 od ZIDZRSS beše osporena pred Ustavniot sud od dvajca členovi na RSS.35

  • 36 Elektronska verzija na Ustavot na Republika Makedonija e dostapna na: http://www.sobranie.mk/?ItemI (...)

39Vo inicijativata za osporuvanje na ustavnosta na členot 2 od ZIDZRSS tie go izrazija mislenjeto deka ovoj člen e vo kolizija so členot 104 od Ustavot na Republika Makedonija, stav 3, koj glasi: ‘Členovite na Sovetot se izbiraat od redot na istaknati pravnici za vreme od šest godini, so pravo na ušte eden izbor’.36 Taka, spored inicijatorite na procedurata pred Ustavniot sud, osporeniot člen predizvikuva tri pravno neprifatlivi posledici: 1) go prekinuva mandatot na členovite na RSS koi vee bile izbrani na taa funkcija i koi, vo meǵuvreme, gi ispolnile uslovite za starosna penzija; 2) voveduva nov uslov za izbor na členovite na RSS, t.e. uslov povrzan so nivnata vozrast; 3) go ograničuva pravoto na istaknatite pravnici koi vee go ispolnile uslovot za starosna penzija da bidat izbrani za členovi na RSS.

  • 37 Решение У. бр. 118/2003 на Уставниот суд на Република Македонија од 16 јули 2003, Службен весник на (...)

40Ustavniot sud odluči da ne povede postapka za ocenuvanje na ustavnosta na osporeniot člen, smetaji deka ne postojat pravni osnovi za poveduvanje takva postapka. Spored mislenjeto na Ustavniot sud, so toa što Ustavot ne propišal uslovi za prestanok na funkcijata na členovite na RSS pred istekot na periodot od šest godini, ja ostavil otvorena možnosta takvi uslovi da bidat propišani so zakon, pod uslov tie da se povrzani so prirodni i pravni okolnosti koi vlijaat vrz sposobnosta za vršenje na funkcijata. Isto taka, vo pogled na starosnata penzija, mislenjeto na Ustavniot sud e deka toa e eden objektiven, priroden, nediskriminatorski kriterium so koj se ograničuva vršenjeto na edna javna funkcija. Osven toa, spored Sudot, samiot Ustav eksplicitno go spomenuva ovoj kriterium koga go opredeluva prestanokot na funkcijata na sudiite (na redovnite sudovi): imeno, ovie sudii se razrešuvaat od funkcijata koga e gi ispolnat uslovite za starosna penzija. Po analogija, Sudot smeta deka ne postojat prečki za primenuvanjeto na istiot kriterium vo pogled na prestanokot na funkcijata na členovite na RSS.37

  • 38 Sporedete Трендафил Ивановски, Издвоено мислење по решението на Уставниот суд У. бр. 118/2003 од 16 (...)

41Sepak, kako što beše spomenato prethodno, dvajca sudii na Ustavniot sud imaa izdvoeni mislenja vo pogled na mnozinskata odluka. Tie smetaa deka ustavnosta na členot 2 od ZIDZRSS beše so pravo osporena.38 Spored mislenjeto na ovie dvajca sudii, mandatot na členovite na RSS, direktno i eksplicitno reguliran od strana na Ustavot, e ustavna kategorija, koja ne može da bide izmeneta, ograničena ili ukinata so zakonski odredbi. Osven toa, izdvoenite mislenja se protivstavuvaat na upotrebata na analoškiot argument vo pogled na kriteriumot na vozrasta kako osnova za penzioniranjeto. Razlog za ova e faktot što pozicijata na sudiite na redovnite sudovi, koi se izbiraat bez ograničuvanje na traenjeto na sudiskata funkcija, e suštinski različna od onaa na členovite na RSS, bideji Ustavot eksplicitno go ograničuva traenjeto na nivnata funkcija na šest godini, so možnost za samo eden reizbor.

42Odlukata na Sudot, kako i dvete izdvoeni mislenja, e služat kako material za argumentativna rekonstrukcija na celinata na kontroverzata niz dijaloška konfrontacija na protivstavenite gledišta. Vo ovaa konfrontacija, formulacijata na argumentite koi gi potkrepuvaat ovie gledišta, kako i nivnata zaemna relacija i relativna sila, e bidat podetalno analizirani.

5 Dijaloška rekonstrukcija na justifikacijata na sudskata odluka

43Protagonisti na dijalogot vo rekonstrukcijata na justifikacijata na odlukata za koja stanuva zbor e bidat igračite Sudija 1 i Sudija 2. Da zamislime deka kako rezultat na golemiot interes koj slučajot na predvremeniot prestanok na funkcijata na členovite na RSS poradi ispolnuvanje na uslovot za starosna penzija go predizvika vo makedonskiot praven kontekst, dvajcata sudii raspravaat za pravnite aspekti na kontroverzata. Prviot igrač, Sudijata 1, ja igra ulogata na proponent na glavnata teza na dijalogot – tezata deka členot 2 od ZIDZRSS e neustaven. Sudijata 2, vo uloga na oponent, e se obide da ja pobie ova teza, t.e. da go prinudi proponentot da se otkaže od nea.

  • 39 Sepak, nema da postoi korespondencija edno-edno pomeǵu argumentite prezentirani vo dijaloškite če (...)

44Sudijata 1 e gi iznesuva argumentite na inicijatorite na procedurata za ocenka na ustavnosta na členot 2, kako i argumentite na sudiite so izdvoeni mislenja.39 Sudijata 2, pak, e gi upotrebuva argumentite formulirani vo mnozinskata odluka na Ustavniot sud protiv poveduvanjeto postapka za ocenka na ustavnosta na osporeniot člen.

45Taka, vo prviot čekor od dijalogot proponentot ja formulira glavnata teza na dijalogot vo forma na tvrdenje:

1. Sudija 1: Tvrdam deka členot 2 od ZIDZRSS e neustaven.

46Spored pravilata na DiaLaw, dijalogot započnuva na inicijalnoto nivo – nivoto 0. Sudijata 2, vo vtoriot čekor, go doveduva pod prašanje ova tvrdenje, baraji potkrepa za nego.

2. Sudija 2: Zošto?

47So cel da odgovori na ova prašanje, Sudijata 1, proponentot, go iznesuva argumentot deka členot 2, vsušnost, regulira ustavna materija. Imeno, kako što beše spomenato prethodno, RSS e institucija vostanovena direktno so Ustavot. Osven toa, Ustavot eksplicitno go opredeluva traenjeto na mandatot na členovite na RSS, a ne mandatot na RSS kako institucija. Sledstveno, so zakon ne može da se menuva, ograničuva ili ukinuva ustavno vospostaveniot mandat na členovite na institucijata. Toa bi značelo deka preku sporniot člen ZIDZRSS bi se nametnal nad Ustavot, formuliraji preskripcii koi možat da bidat predmet edinstveno na ustavna regulacija. Formulacijata na ovaa pozicija e sodržina na tretiot čekor, koj go izveduva Sudijata 1:

3. Sudija 1: Zatoa što členot 2 od ZIDZRSS regulira ustavna materija.

48Sudijata 2 ne e ubeden od ovoj argument. Ušte povee, toj/taa direktno se protivstavuva na toj argument, negiraji go tvrdenjeto na Sudijata 1 od tretiot čekor. Na toj način, Sudijata 2 ja prezema inicijativata vo dijalogot, kako i tovarot na dokažuvanjeto na iskazot koj toj/taa go tvrdi (i koj e negacija na prethodnoto tvrdenje):

4. Sudija 2: Tvrdam deka ne e vistina deka členot 2 od ZIDZRSS regulira ustavna materija.

49Sega Sudijata 1 ima uloga na oponent na ova tvrdenje, problematiziraji go preku postavuvanje na prašanjeto zošto i baraji od Sudijata 2 eden vid argumentativna potkrepa za negovoto/nejzinoto tvrdenje.

5. Sudija 1: Zošto smetate deka e taka?

50Kako odgovor na ova prašanje, Sudijata 2 go iznesuva faktot, koj igra uloga na argument, deka členot 2 go regulira razrešuvanjeto na členovite na RSS.

6. Sudija 2: Zatoa što členot 2 od ZIDZRSS go regulira razrešuvanjeto na členovite na RSS.

51Za Sudijata 1, se ušte ne e očigledno vo što se sostoi poentata na ovoj argument i toj/taa bara dopolnitelno objasnuvanje preku povtorno izveduvanje na govorniot čin prašanje.

7. Sudija 1: Pa što ako e taka?

52Sega Sudijata 2 e prinuden eksplicino da ja formulira svojata centralna teza. Toa e tezata deka razrešuvanjeto od funkcijata člen na RSS e prašanje koe na legitimen način e regulirano od ZIDZRSS bideji toa ne e ustavna, tuku e zakonska materija.

8. Sudija 2: Tvrdam deka razrešuvanjeto od funkcijata člen na RSS e zakonska materija.

53Sudijata 1 e ljubopiten da ja čue pravnata osnova za vakvoto tvrdenje i odnovo postavuva prašanje.

9. Sudija 1: Zošto?

54Na ova točka od dijalogot, Sudijata 2 usvojuva čekor po čekor strategija vo odbranata na svoeto prethodno tvrdenje. Imeno, toj/taa najnapred e formulira dve tvrdenja koi se relativno nekontroverzni: prvo, tvrdenjeto deka Ustavot eksplicitno go regulira mandatot na členovite na RSS, t.e. toj gi propišuva uslovite za izbor i go opredeluva traenjeto na nivnata funkcija, i vtoro, deka Ustavot ne gi propišuva uslovite za razrešuvanje na členovite na RSS ili drugi uslovi za prestanok na nivniot mandat. Sudijata 1 gi prifaa ovie tvrdenja bideji tie lesno možat da se vostanovat vrz osnova na faktite.

10. Sudija 2: Prvo tvrdenje: Ustavot gi propišuva uslovite za izbor i traenjeto na mandatot na členovite na RSS.
11. Sudija 1: Toa e točno. Go prifaḱam ova tvrdenje.
12. Sudija 2: Vtoro tvrdenje: Ustavot ne gi propišuva uslovite za razrešuvanje na členovite na RSS.
13. Sudija 1: Go prifaam i ova tvrdenje.

55Po prifaanjeto na ovie dve tvrdenja od strana na sogovornikot, Sudijata 2 e upotrebi eden od specijalnite predikati na jazikot na DiaLaw – predikatot ‘se primenuva’, koj veli deka izvesno pravilo se primenuva i deka, sledstveno razlogot vtemelen vrz toa pravilo e opravdan. Praviloto za koe stanuva zbor (sfateno vo poširoka smisla kako opšt princip na pravnoto rasuduvanje) može da bide formulirano na sledniov način:

14: Sudija 2: Tvrdam deka slednovo pravilo se primenuva: Dokolku Ustavot ne gi propišuva uslovite za razrešuvanje na členovite na RSS, toa znači deka dozvoluva tie uslovi da se propišat so zakon.

56Sudijata 1, koj treba da go napravi sledniot čekor, ne može da se soglasi so ova tvrdenje. Sledstveno, Sudijata 1 e go negira tvrdenjeto na Sudijata 2 za primenata na praviloto od prethodniot čekor i e go onevozmoži opravduvanjeto na razlogot koj odi vo prilog na negovata konkluzija. Ova e vo soglasnost so bazičnite pravila na DiaLaw, koi ovozmožuvaat na nekoe tvrdenje da se odgovori so drugo tvrdenje edinstveno dokolku vtoroto tvrdenje pretstavuva direktna negacija na prvoto. Na toj način, tvrdeji ja negacijata na rečenicata od čekorot 14, Sudijata 1 povtorno ja prezema inicijativata vo dijalogot. Od argumentativna gledna točka, ovoj čekor e eden od najvažnite točki vo razvivanjeto na kontroverzata. Imeno, toj pokažuva deka dvete strani vo dijalogot na sosem različen način go interpretiraat otsustvoto na kakva i da bilo eksplicitna regulacija na razrešuvanjeto na členovite na RSS vo členot 104 od Ustavot.

15. Sudija 1: Jas go tvrdam sprotivnoto. Praviloto ‘Dokolku Ustavot ne propišuva uslovi za razrešuvanje na členovite na RSS, toa znači deka dozvoluva tie uslovi da se propišat so zakon’ ne se primenuva.

57Sega Sudijata 2 postavuva prašanje preku koe bara argumentativna poddrška za ova tvrdenje.

16. Sudija 2: Zošto?

58Kako odgovor na prašanjeto na svojot sogovornik, Sudijata 1 e tvrdi deka namesto praviloto formulirano vo petnaesettiot čekor, se primenuva praviloto so sprotivna konkluzija. Spored Sudijata 1, dokolku Ustavot nitu gi propišuva uslovite za razrešuvanje na členovite na RSS nitu dava kakvi i da bilo upatstva za nivno propišuvanje so zakon, togaš zakonot ne može da propiše takvi uslovi. Sledstveno, nivnoto propišuvanje ne e zakonska materija. Taka, vo sedumnaesettiot čekor go imame slednoto tvrdenje od strana na Sudijata 1:

17. Sudija 1: Tvrdam deka se primenuva slednoto pravilo: Dokolku Ustavot ne gi propišuva uslovite za razrešuvanje na členovite na RSS, takvi uslovi ne možat da bidat propišani so zakon.

59So ogled deka tuka postoi sudir na pravila od interpretativen karakter, toj ne može da se razreši preku direktno povikuvanje na odredbite na pozitivniot zakon. Tokmu zatoa Sudijata 2 ja izbira slednava strategija: toj/taa najnapred e ja dovede pod prašanje primenata na praviloto na koe se povikuva negoviot/nejziniot sogovornik; sepak, potkrepuvačkiot argument za toj čekor nema da ja ima formata na tvrdenje razlog, tuku na tvrdenje fakt. Imeno, toj/taa e tvrdi deka argument protiv tvrdenjeto na Sudijata 1 deka ne e dozvoleno razrešuvanjeto na členovite na RSS da se regulira so zakon e vee postojnata i neosporena odredba sodržana vo členot 9 od ZRSS. Kako što beše spomenato i prethodno vo tekstot, ovoj člen predviduvaše tri situacii za predvremen prestanok na mandatot na člen na RSS: ostavka, bezuslovna kazna zatvor od minimum šest meseci za storeno krivično delo, ili permanentna nesposobnost za vršenje na funkcijata, vostanovena od nadležna medicinska komisija. Toa gi generira slednite čekori vo dijalogot:

18. Sudija 2: Tvrdam deka praviloto ‘Dokolku Ustavot ne gi propišuva uslovite za razrešuvanje na členovite na RSS, togaš tie uslovi ne možat da se propišat so zakon’ ne se primenuva.
19: Sudija 1: Zošto?
20: Sudija 2: Zatoa što členot 9 od ZRSS gi propišuva uslovite za razrešuvanje na členovite na RSS, a ustavnosta na toj člen ne e osporena.

60Sudijata 1 go prifaa ova tvrdenje bideji se odnesuva na faktička materija. Ova obezbeduva osnova Sudijata 2 da go izvede sledniot čekor, vo koj toj/taa e ja tvrdi primenata na praviloto deka dokolku ustavnosta na členot 9 od ZRSS ne e osporena, togaš ne treba da bide osporena nitu ustavnosta na členot 2 od ZIDZRSS. Očigledno, poentata na tvrdenjeto na primenata na ova pravilo e da se obezbedi razlog za negovata konkluzija, koja e tezata zastapuvana od strana na Sudijata 2. Sepak, za Sudijata 1 ovoj razlog e neprifatliv i toj/taa direktno e go negira tvrdenjeto na Sudijata 2 vo sledniot čekor. Na toj način, se odigruva nov presvrt vo dijalogot, bideji sega Sudijata 1 ima obvrska da go opravda tvrdenjeto deka razlogot formuliran od Sudijata 2 e neprifatliv. Ovoj del od dijalogot može da se pretstavi so slednite čekori:

21. Sudija 1: Go prifaam ova tvrdenje.
22. Sudija 2: Tvrdam deka se primenuva slednovo pravilo: ‘Dokolku ustavnosta na členot 9 od ZRSS ne e osporena, togaš ne treba da se osporuva nitu ustavnosta na členot 9 od ZIDZRSS.’
23. Sudija 1: Jas go tvrdam sprotivnoto: Praviloto ‘Dokolku ustavnosta na členot 9 od ZRSS ne e osporena, togaš ne treba da se osporuva nitu ustavnosta na členot 9 od ZIDZRSS’ ne se primenuva.
24. Sudija 2: Zošto?

61Ulogata na proponent odnovo ja prezema Sudijata 1, bideji toj/taa ja tvrdeše neprimenlivosta na praviloto na koe se povika negoviot/nejziniot oponent. Argumentativnata strategija na Sudijata 1 e se sostoi vo pokažuvanjeto na suštinskata razlika koja postoi pomeǵu uslovite propišani vo členot 9 od ZRSS (t.e. ostavka, zatvorska kazna, nesposobnost vostanovena od nadležna komisija) i uslovot propišan vo členot 2 od ZIDZRSS (vozrast za starosna penzija) so cel da pokaže deka tie ne možat da bidat asimilirani vo edna ista kategorija na uslovi za razrešuvanje. Taka, dijalogot napreduva na sledniov način:

25: Sudija 1: Tvrdam deka uslovite propišani vo členot 9 od ZRSS se suštinski različni od uslovite propišani vo členot 2 od ZIDZRSS.
26. Sudija 2: Zošto?

62Kako rezultat na baranjeto za potkrepa na negovoto/nejzinoto tvrdenje od čekorot 25, Sudijata 1 ja voveduva distinkcijata pomeǵu dva tipa uslovi za razrešuvanje. Prviot tip e onoj na nepredvidlivi uslovi, čiešto javuvanje za vreme na mandatot na člen na RSS e možno, no ne e neizbežno. Dokolku ovie uslovi se javat, tie ja poprečuvaat ličnosta vo vršenjeto na nejzinata funkcija. Uslovite propišani vo členot 9 od ZRSS (t.e. ostavka, zatvorska kazna, nesposobnost) se od ovoj prv vid. Vtorata kategorija e onaa na predvidlivi uslovi, čiešto ispolnuvanje e odnapred poznato i koi ne impliciraat nužno nesposobnost za izvršuvanje na funkcijata. Uslovot propišan vo členot 2 od ZIDZRSS – dostignuvanjeto na vozrasta za starosna penzija – pripaǵa na vtoriov vid. Sudijata 2, koj ne može da najde solidna osnova za negiranje na ovie tvrdenja, niv gi prifaa. Taka, slednite čekori vo dijalogot se:

27. Sudija 1: Tvrdam deka uslovite propišani vo členot 9 od ZRSS se nepredvidlivi i nivnoto ispolnuvanje nužno go poprečuva izvršuvanjeto na funkcijata ‘člen na RSS’.
28. Sudija 2: Go prifaam ova tvrdenje.
29. Sudija 1: Tvrdam deka uslovot propišan vo členot 2 od ZIDZRSS e predvidliv i negovoto ispolnuvanje ne go poprečuva nužno izvršuvanjeto na funkcijata ‘člen na RSS’.
30. Sudija 2: Go prifaam, isto taka, i ova tvrdenje.

63Sega, celta na Sudijata 1 e da go prinudi oponentot da go prifati tvrdenjeto deka osporeniot člen 2 od ZIDZRSS vsušnost nametnuva neosnovani restrikcii vrz možnosta da se bide izbran na funkcijata ‘člen na RSS’. Tokmu zatoa toj/taa ja formulira ova teza kako klučen argument vo prilog na tvrdenjeto od čekorot 25, koj ja afirmiraše suštinskata razlika pomeǵu uslovite od členot 9 od ZRSS i uslovot od členot 2 od ZIDZRSS. Se razbira, Sudijata 2 e go dovede pod prašanje tvrdenjeto na Sudijata 1 zatoa što toa e vo sprotivnost so negovata/nejzinata sopstvena teza.

31. Sudija 1: Jas tvrdam deka členot 2 od ZIDZRSS neosnovano ja ograničuva možnosta da se bide izbran na funkcijata ‘člen na RSS’.
32. Sudija 2: Zošto?

64Vo ovoj stadium, dijalogot se približuva kon klučnata točka vo koja Sudijata 1 e go tvrdi razlogot (ušte eden od ‘specijalnite pravni predikati’ na jazikot na DiaLaw) deka predvidlivosta na uslovot propišan vo členot 2 od ZIDZRSS vsušnost ja ograničuva možnosta da se bide izbran na funkcijata ‘člen na RSS’. Imeno, od uslov za razrešuvanje toj se pretvora vo uslov za izbor na členovite na RSS i doaǵa vo sudir so členot 104 od Ustavot koj, kako što se soglasija dvete strani, beše edinstveniot legitimen izvor za propišuvanje na uslovi za izbor na členovite na RSS.

33. Sudija 1: Tvrdam deka predvidlivosta na uslovot propišan vo členot 2 od ZIDZRSS e razlog poradi koj toj neosnovano ja ograničuva možnosta da se bide izbran na funkcijata ‘člen na RSS’.

65Za Sudijata 2 prifaanjeto na ovoj razlog bi značelo poraz vo dijalogot, bideji bi impliciralo deka dokolku propišuvanjeto na uslovi za izbor na členovite na RSS e eksplicitno definirana ustavna materija togaš sekoj vid ograničuvanje na ovie uslovi bi značelo povreda na Ustavot. Tokmu zatoa toj/taa e bara dopolnitelna potkrepa za tvrdenjeto na toj razlog, so namera da go odloži prifaanjeto na taa teza što e možno podolgo.

34. Sudija 2: Zošto?

66Kako potkrepa na razlogot naveden vo prethodniot čekor, Sudijata 1 e tvrdi deka se primenuva slednoto pravilo: ‘Dokolku opredelena ličnost vee go ispolnuva predvidliviot uslov od členot 2 od ZIDZRSS (dostignuvanje na vozrasta za starosna penzija), togaš taa ličnost ne može da bide izbrana za člen na RSS’. Se razbira, ovaa formulacija pretstavuva konkretizacija na poopštiot princip/pravilo, spored koj dokolku opredelena ličnost vee gi ispolnuva uslovite za razrešuvanje od funkcijata na koja treba da bide izbrana, togaš taa ličnost ne može da bide izbrana za taa funkcija. Ovaa linija na razmisluvanje e pretstavena vo sledniov čekor:

35: Sudija 1: Tvrdam deka se primenuva slednovo pravilo: ‘Dokolku opredelena ličnost vee go ispolnuva predvidliviot uslov od členot 2 od ZIDZRSS (dostignuvanje na vozrasta za starosna penzija), togaš taa ličnost ne može da bide izbrana kako člen na RSS’.

67Dokolku Sudijata 2 saka da go ospori ova pravilo, toj/taa e treba da go ospori praviloto deka kako rezultat na predvidlivosta na uslovot povrzan so vozrasta, nevozmožno e (vo smisla na nelogično) da se izbere ličnost za koja vee odnapred se znae deka gi ispolnuva uslovite za razrešuvanje od funkcijata za koja se izbira. Imaji go predvid faktot deka ne može da najde razumni osnovi da se protivstavi na ova tvrdenje, Sudijata 2 odlučuva da ja prifati primenata na praviloto od čekorot 35. Poradi toa što primenata na praviloto, spored principite na DiaLaw, go opravduva razlogot zasnovan na toa pravilo, Sudijata 2 e dijaloški obvrzan da go prifati i razlogot zasnovan na toa pravilo.

36. Sudija 2: Ja prifaam primenata na praviloto ‘Dokolku opredelena ličnost vee go ispolnuva predvidliviot uslov od členot 2 od ZIDZRSS (dostignuvanje na vozrasta za starosna penzija), togaš taa ličnost ne može da bide izbrana kako člen na RSS’.
37. Sudija 2: Isto taka, go prifaam tvrdenejto deka predvidlivosta na uslovot propišan vo členot 2 od ZIDZRSS e razlog poradi koj toj neosnovano ja ograničuva možnosta da se bide izbran na funkcijata ‘člen na RSS’.

  • 40 Sepak, sporedete Hage 2005, (bel. 13), 84 za izvesni isklučoci od ova opšto pravilo.

68Prifaanjeto na ovoj razlog ja otvora možnosta za koristenje ušte na eden specijalen predikat od jazikot na DiaLaw, t.e. predikatot ‘pretežnuva’. Celta na Sudijata 1 e da pokaže deka množestvoto razlozi za konkluzijata ‘predvidlivosta na uslovot propišan vo členot 2 od ZIDZRSS e razlog poradi koj toj neosnovano ja ograničuva možnosta da se bide izbran na funkcijata ‘člen na RSS’’ pretežnuva nad množestvoto razlozi protiv ovaa konkluzija. Vo ovoj slučaj, množestvoto od protivrazlozi e prazno, što znači deka dokolku Sudijata 2 ne formulira protivrazlog, t.e. razlog protiv konkluzijata, pobedata vo dijalogot e bide odnesena od Sudijata 1. Bideji konkretnata sudska odluka vrz osnova na koja e konstruiran ovoj dijalog ne sodrži formulacija na protivrazlog vo pogled na spomenatata konkluzija, množestvoto razlozi protiv konkluzijata e prazno. Spored pravilata na DiaLaw, neprazno množestvo razlozi po definicija pretežnuva vrz prazno množestvo razlozi.40

69Kako rezultat na toa, Sudijata 2 e obvrzan da go prifati tvrdenjeto koe go vklučuva predikatot ‘pretežnuva’. Ova, za vozvrat, znači deka toj/taa isto taka ja prifaa i negovata konkluzija, t.e. deka členot 2 od ZIDZRSS neosnovano ja ograničuva možnosta da se bide izbran na funkcijata ‘člen na RSS’ i so toa regulira pravna materija koja leži von negoviot domen, t.e. spaǵa vo domenot na Ustavot. Sledstveno, Sudijata 2 e prinuden da ja prifati početnata teza na svojot sogovornik i da mu stavi kraj na dijalogot. Taka, poslednite čekori vo dijalogot se slednive:

38. Sudija 1: Tvrdam deka množestvoto razlozi za konkluzijata deka členot 2 od ZIDZRSS neosnovano ja ograničuva možnosta da se bide izbran na funkcijata ‘člen na RSS’ pretežnuva nad (praznoto) množestvo razlozi protiv nea.
39: Sudija 2: Go prifaam toa tvrdenje.
40. Sudija 2: Sledstveno, go prifaam početnoto tvrdenje na Sudijata 1 deka členot 2 od ZIDZRSS e neustaven.

6 Diskusija vo pogled na dijaloškata rekonstrukcija na odlukata

70Kako što toa e sekogaš slučaj pri primenata na apstraktnite formalni modeli vo analizata i rekonstrukcijata na konkretniot empiriski materijal, ovoj material treba da bide podložen na izvesen stepen na modifikacija so cel da se vklopi vo ramkata na formalniot model. Vo ovoj slučaj, modifikacijata vklučuvaše: 1) selektiranje na relevantni delovi od izvorniot tekst od analiziranite sudiski mislenja 2) formuliranje na tvrdenja i protiv-tvrdenja koi posledovatelno se ‘stavaat vo ustata’ na učesnicite vo dijalogot; i 3) ekstrahiranje na razlozite i argumentite za ovie tvrdenja od integralnata forma na odlukata i na izdvoenite mislenja.

71Sekoj od ovie čekori nužno vklučuva opredelen stepen na proizvolnost, vo taa smisla što ličnosta kojašto ja izvršuva rekonstrukcijata i modeliranjeto treba da go ‘prevede’ materijalot od prirodniot jazik vo formalnata struktura upotrebena kako alatka za analiza i evaluacija, vo soglasnost so sopstvenata procenka na važnosta na relevantnite elementi. Taka, predloženata rekonstrukcija e samo edna možna verzija na ona što e percipirano kako optimalna dijaloška forma na pravnata kontroverza za koja stanuva zbor. Isto taka, strategiite izbrani od strana na igračite možat da izgledaat poinaku vo nekoj drug priod kon logičkata analiza i reprezentacija na istiot materijal.

72Iako ovaa odluka beše analizirana i dijaloški rekonstuirana preku upotrebata na fundamentalnite koncepti samo na eden sovremen model na pravnata argumentacija i justifikacija – Loderoviot DiaLaw, toj sepak ovozmožuva da se stekne uvid vo funkcioniranjeto na dijaloškiot priod kon pravnata justifikacija vo opšta smisla. Preku ovaa primena, odnovo bea potvrdeni negovite pozitivni odliki.

73Najnapred, ovoj vid priod obezbeduva uvid vo integralnata forma na kontroverzata koja leži vo osnovata na konkretnata odluka i uspešno ja odrazuva nejzinata argumentativna dinamika. Ovoj ‘holistički’ aspekt ja zgolemuva prirodnosta i intuitivnata plauzibilnost na dijaloškite modeli. Osven toa, dijaloškoto modeliranje isto taka gi vklučuva i retoričkite strategii upotrebeni od strana na učesnicite vo dijalogot, što e edna od najvažnite odliki na Loderoviot DiaLaw. Ovaa integracija na retoričkiot element e osobeno značajna zatoa što taa može da gi prikaže specifičnite argumentativni manevri izvedeni od učesnicite, koi možat da bidat legitimni i racionalni, no, isto taka, i manipulativni i zloupotrebuvački vo argumentativna smisla.

74Fundamentalnoto logičko jadro na ovoj i ostanatite dijaloški modeli integrirano vo poširokiot dijalektički protokol definiran preku dijaloškite pravila ovozmožuva da se identifikuvaat potencijalnite ‘slabi točki’ vo argumentacijata na dvete strani preku detalna dijaloška rekonstrukcija na sekoj čekor vo dijaloškata interakcija. Na primer, pri analizata na konkretnata sudska odluka stana jasno deka postoi otsustvo na protivargument za tvrdenjeto deka iako dostignuvanjeto na vozrasta za starosna penzija e eksplicitno formulirano kako uslov za razrešuvanje od funkcijata ‘člen na RSS’, toa isto taka logički implicira ograničuvanje na možnosta da se bide izbran na ovaa funkcija i nametnuva nov uslov za izbor na potencijalnite členovi na ovaa institucija. Otsustvoto na protivargument za ova klučno tvrdenje pridonese, na rešavački način, za gubenjeto na dijaloškata igra od strana na oponentot.

75Od druga strana, postoi, isto taka, i slaba točka vo argumentativnata strategija na Sudijata 1 vo čekorite 17-25. Taka, Sudijata 1 najnapred tvrdeše deka ne e dozvoleno prašanjeto za uslovite za razrešuvanje na členovite na RSS da se regulira so zakon, no potoa i samiot/samata se povika na postojnite uslovi definirani vo členot 9 od ZRSS bez kakvo i da bilo osporuvanje na nivniot praven status, so cel da tvrdi deka tie se suštestveno različni od osporeniot člen 2 od ZIDZRSS.

76Ovozmožuvaji ja identifikacijata na takvite problematicni sekvenci vo dadena argumentacija, Loderoviot model pokažuva deka, pokraj deskriptivniot i analitičkiot aspekt, toj isto taka poseduva i normativen aspekt koj im ovozmožuva na negovite korisnici da go evaluiraat stepenot do koj edna poedinečna odluka gi zadovoluva logičkite i pravnite standardi na izdržanost.

77Sepak, problemot na normativnite aspekti na dijaloškite modeli, vklučitelno Loderoviot model DiaLaw pokrenuva dve važni prašanja vo pogled na nivnoto funkcioniranje kako alatki za logička i argumentativna rekonstrukcija: prvo, prašanjeto za statusot na dijaloškite pravila, i vtoro, prašanjeto za prisustvoto na tretata strana vo dijalogot.

  • 41 Samiot Loder e svesen za ovoj problem; sporedete ja negovata diskusija na str. 27 vo Lodder 1999 (b (...)

78Što se odnesuva do prvata točka, vee beše spomenato deka dijaloškite pravila gi integriraat fundamentalnite logički pravila (za konzistentnost, validnost na argumentite, neprotivrečnost, itn.) vo eden korpus od proceduralni pravila koi go opredeluvaat tekot na dijalogot. No kako može da se opravda nivniot izbor? Dokolku ovie proceduralni pravila ne se podložni na diskusija, togaš tie se tretiraat kako nesporni i se, na izvesen način, dogmatizirani; dokolku, pak, se podložni na diskusija, koj e gi opredeli pravilata spored koi e se vodi ova meta-diskusija? Taka, problemot na justifikacija na dijaloškite pravila može seriozno da go zasegne normativniot kapacitet na dijaloškite modeli. Imeno, dokolku statusot na fundamentalnite pravila vrz koi e izgraden opredelen model e sporen, togaš modelot teško može da služi kako siguren standard za ocenka na argumentativnata izdržanost na opredelena justifikacija. 41

  • 42 Lodder 1999 (bel. 13), 34.

79Prašanjeto za kriteriumot na argumentativnata izdržanost vodi do drugo problematično prašanje povrzano so dijaloškite modeli i nivnoto funkcioniranje kako alatki za logička rekonstrukcija na pravnata justifikacija: prašanjeto za ulogata na tretata strana – arbiterot ili sudijata vo modelot. Dijalozite vo pravniot kontekst se poprvo konfliktivni otkolku kooperativni, vo taa smisla što sekoja strana nastojuva da go svrti ishodot na kontroverzata vo svoja polza preku site dostapni pravni i logički argumentativni sredstva. Taka, konceptot na ‘slobodno soglasuvanje’ so argumentot na drugata strana, koj igra centralna uloga vo Loderoviot model,42 se čini kontraintuitiven koga e se zeme kako edinstven kriterium na justifikacijata i e se primeni vrz pravniot kontekst, koj vo osnova e adverzativen, vtemelen vrz protivstavuvanjeto na interesite i poziciite na involviranite strani. Kako što beše očevidno vo analiziraniot primer, sekoja strana vo dijalogot e go izbegnuva prifaanjeto na tvrdenjata na drugata strana sè dodeka e možno, t.e. dodeka ne e prinudena na toa preku iscrpuvanjeto na site možnosti za natamošni argumentativni manevri.

  • 43 Videte Prakken 2008 (bel. 12); Ana Dimiškovska Trajanoska, The Logical Structure of Legal Justifica (...)

80Tokmu zatoa, vklučuvanjeto na element koj e ja pretstavuva ulogata na sudijata vo dijaloškite modeli na pravnata justifikacija se pokažuva kako mošne plauzibilno, ako ne i neophodno. Zadačata na sudijata bi bila da gi garantira: 1) doaǵanjeto do odluka i razrešuvanjeto na kontroverzata vo soglasnost so validnite pravni pravila i standardi, što e povrzano so materijalniot aspekt na pravnite kontroverzi, i 2) soodvetnata upotreba na dijaloškite pravila od strankite vo pravnite sporovi so cel da se spreči možnosta od nivno subverzivno dijaloško povedenie, što e povrzano so proceduralniot aspekt.43

  • 44 Lodder 1999 (bel. 13), 35.
  • 45 Hage 2005 (bel. 13), 255.

81Sepak, Loder eksplicitno gi formulira svoite razlozi za toa što vo negoviot model ne e pretstavena ulogata na arbiterot/sudijata vo pravnite sporovi. Ovie razlozi se povrzani so idejata deka „toa bi impliciralo deka navistina postoi nezavisen kriterium za razrešuvanje na konfliktite, imeno, kriteriumot koj sudijata go upotrebuva pri odlučuvanjeto”.44 Osven toa, vklučuvanjeto na tretiot element bi vlijaelo vrz bazičnata dijaloška struktura, transformiraji ja vo, kako što toa go formulira Hage, „trijaloška” struktura.45 Vo princip, bi moželo da se kaže deka ovoj problem e sè ušte otvoren za ponatamošno istražuvanje. Taka, integriranjeto na ulogata na sudijata vo formalnite reprezentacii na pravnata argumentacija i justifikacija preku nadgraduvanje na fundamentalno plauzibilnite odliki na dijaloškiot model pretstavuva seriozen teoriski predizvik.

7 Zaklučok

82Vo poslednite decenii, argumentativnite aspekti na pravnata justifikacija bea intenzivno istražuvani so pomoš na dijaloškite modeli, vo koi justifikacijata e pretstavena kako strukturiran dijalog pomeǵu proponentot i oponentot vo pogled na opredelena pravna teza. Vo ovoj trud beše napraven obid toj priod da se primeni vrz konkretna pravna materija i da se prezentira dijaloška rekonstrukcija na edna kontroverzna sudska odluka od makedonskiot praven kontekst. Rekonstrukcijata beše izvedena preku upotrebata na eden sovremen dijaloški model na pravnata justifikacija, modelot DiaLaw na Arno Loder. Analizata izvedena vo ovoj trud potvrdi deka ovoj dijaloški priod e pogoden za pretstavuvanje na argumentativnata dinamika i strategiskite elementi na pravnata argumentacija. Sepak, sè ušte postojat otvoreni prašanja povrzani so negovata upotreba, osobeno vo pogled na normativniot status na dijaloškite pravila i možnosta za modeliranje na ulogata na sudijata ili arbiterot vo pravnite kontroverzi.

Vrh stranice

Bibliografija

Aulis AARNIO, 1987: The Rational as Reasonable: A Treatise on Legal Justification. Dordrecht/Boston/Lancaster/Tokyo: D. Reidel Publishing Company (Law and Philosophy Library).
Robert ALEXY, 1989: A Theory of Legal Argumentation: The Theory of Rational Discourse as Theory of Legal Justification. Translated by Ruth Adler and Neil MacCormick. Oxford: Clarendon Press.

Else M. BARTH and Erik C. W. KRABBE, 1982. From Axiom to Dialogue: A Philosophical Study of Logics and Argumentation. Berlin/New York: Walter de Gruyter (Grundlagen Der Kommunikation Und Kognition / Foundations of Communication and Cognition).

Ana DIMIŠKOVSKA TRAJANOSKA, 2010: The Logical Structure of Legal Justification: Dialogue or ‘Trialogue’?. Approaches to Legal Rationality. Eds. Dov M.Gabbay et al. Dordrecht/Heidelberg/London/New York: Springer (Logic, Epistemology and the Unity of Science 20). 265–280.
Ана ДИМИШКОВСКА, 2011: Логиката на правното расудување: дијалошка перспектива. Скопје: Аз-Буки/Филозофски факултет. (Ana DIMIŠKOVSKA, 2011: Logikata na pravnoto rasuduvanje: dijaloška perspektiva, Skopje: Az-Buki/Filozofski fakultet).

Eveline T. FETERIS, 1999: Fundamentals of Legal Argumentation: A Survey of Theories on the Justification of Judicial Decisions. Dordrecht/Boston/London: Kluwer Academic Publishers (Argumentation Library).
——, 2000: A Dialogical Theory of Legal Discussions: Pragma-dialectical Analysis and Evaluation of Legal Argumentation. Artificial Intelligence and Law (2000) 8, 115–135.

Thomas F. GORDON, 1995: The Pleadings Game: An Artificial Intelligence Model of Procedural Justice. Dordrecht/Boston/London: Kluwer Academic Publishers.

Jaap HAGE, 1993: Monological Reason-Based Logic: A Low-Level Integration of Rule-based Reasoning and Case-based Reasoning. URL: http://egov.ufsc.br/portal/sites/default/files/anexos/3229-3223-1-PB.pdf (13 May 2013.).
——, 1997: A Theory of Legal Reasoning and a Logic to Match. Logical Models of Legal Argumentation. Eds. H. Prakken and G. Sartor . Dordrecht: Kluwer Academic Publishers. 43-117.
——, 2005: Studies in Legal Logic. Dordrecht: Springer (Law and Philosophy Library).
Jaap HAGE and Bart VERHEIJ, 1994: Reason-Based Logic: A Logic for Reasoning with Rules and Reasons. URL: http://www.ai.rug.nl/~verheij/publications/pdf/lcai94.pdf (13 May 2013.).
Jaap HAGE, H. Bart VERHEIJ and Arno R. LODDER, 1993: Reason-Based Logic: A Logic that Deals with Rules and Reasons. URL: http://www.ai.rug.nl/~verheij/publications/pdf/naic93.pdf (13 May 2013.).

Arno R. LODDER, 1999: DiaLaw: On Legal Justification and Dialogical Models of Argumentation. Dordrecht/Boston/London: Kluwer Academic Publishers (Law and Philosophy Library).
——, 2004: Law, Logic, Rhetoric: A Procedural Model of Legal Argumentation. Logic, Epistemology and the Unity of Science. Eds. S. Rahman et al. Dordrecht/Boston/London: Kluwer Academic Publishers. 569-588. URL: http://ssrn.com/abstract=1312456 (13 May 2013.).
Arno R. LODDER and Aimée HERCZOG, 1995: DiaLaw: A Dialogical Framework for Modeling Legal Reasoning. URL: http://arno.unimaas.nl/show.cgi?fid=40 (12 May 2013.).

Vesel MEMEDI, 2007: Resolving Deep Disagreement: A Case in Point. SEEU Review (2008) 3, no. 2, 7–18. URL: http://www.seeu.edu.mk/files/seeu_review_vol3-nr2.pdf (14 May 2013.).

Aleksander PECZENIK, 1989: On Law and Reason. Dordrecht/Boston/London: Kluwer Academic Publishers (Law and Philosophy Library).
Henry PRAKKEN, 1995: From Logic to Dialectic in Legal Argument. URL: http://www.cs.uu.nl/groups/IS/archive/henry/DialICAIL95.pdf (12 May 2013.).
——, 1997: Logical Tools for Modelling Legal Argument: A Study of Defeasible Reasoning in Law. Dordrecht/Boston/London: Kluwer Academic Publishers (Law and Philosophy Library).
——, 2008: A Formal Model of Adjudication Dialogues. Artificial Intelligence and Law (2008) 16, 305–328.
Henry PRAKKEN and Giovanni SARTOR , 1997: A Dialectical Model of Assessing Conflicting Arguments in Legal Reasoning. Logical Models of Legal Argumentation. Eds. H. Prakken and G. Sartor . Dordrecht: Kluwer Academic Publishers. 175–210.

Shahid RAHMAN and Laurent KEIFF, 2005: On How to Be a Dialogician: A Short Overview of Recent Developments on Dialogues and Games. Logic, Thought and Action. Ed. Daniel Vanderveken. Dordrecht: Springer (Logic, Epistemology and the Unity of Science), 359–408.

Harry Bart VERHEIJ, 1996: Rules, Reasons, Arguments. Formal Studies of Argumentation and Defeat. Dissertation Universiteit Maastricht. URL: http://www.ai.rug.nl/~verheij/publications/proefschrift/dissertation.pdf (12 May 2013.).
Bart VERHEIJ, Jaap C. HAGE and Jaap H. VAN DEN HERIK, 1998: An Integrated View on Rules and Principles. Artificial Intelligence and Law (1998) 6, 3–26.

Douglas N. WALTON, 2002: Legal Argumentation and Evidence. University Park, PA: Pennsylvania State University Press.

Macedonian Court decisions. Constitutional Court (www.ustavensud.mk):
—— Решение У. бр. 118/2003 на Уставниот суд на Република Македонија од 16 јули 2003, Службен весник на PМ, бр. 64/03 и 74/03. (Rešenie U. br. 118/2003 na Ustavniot sud na Republika Makedonija od 16 juli 2003, Služben vesnik na RM, br. 64/03 i 74/03).
Трендафил ИВАНОВСКИ, 2003: Издвоено мислење по решението на Уставниот суд У. бр. 118/2003 од 16 јули 2003. Службен весник на PМ, бр. 64/03 (www.slvesnik.com.mk). (Trendafil IVANOVSKI, 2003: Izdvoeno mislenje po rešenieto na Ustavniot sud U. br. 118/2003 od 16 juli 2003. Služben vesnik na RM, br. 64/03 (www.slvesnik.com.mk)).
Мирјана ЛАЗАРОВА ТРАЈКОВСКА, 2003: Издвоено мислење по решението на Уставниот суд У. бр.118/2003 од 16 јули 2003. Службен весник на PМ, бр. 64/03 (www.slvesnik.com.mk).
(Mirjana LAZAROVA TRAJKOVSKA, 2003: Izdvoeno mislenje po rešenieto na Ustavniot sud U. br. 118/2003 od 16 juli 2003. Služben vesnik na RM, br. 64/03 (www.slvesnik.com.mk)).

Macedonian legislation (www.slvesnik.com.mk):
—— [Law on the State Judicial Council] Закон за Републичкиот судски совет, Службен весник на РМ, бр. 80/92. (Zakon za Republičkiot sudski sovet, Služben vesnik na RM, br. 80/92).
—— [Law on Amendments to the Law on the State Judicial Council] Закон за изменување и дополнување на Законот за Републичкиот судски совет, Службен весник на РМ, бр. 43/03. (Zakon za izmenuvanje i dopolnuvanje na Zakonot za Republičkiot sudski sovet, Služben vesnik na RM, br. 43/03).

Vrh stranice

Bilješke

1 Ovoj tekst se zasnova vrz mojata prezentacija na Godišnata konferencija na Central and Eastern European Network of Jurisprudence (CEENJ), The Challenges of the Contemporary Jurisprudence, koja se održa vo Saraevo od 13 do 16 septemvri 2012 godina, vo organizacija na Pravniot fakultet na Univerzitetot vo Saraevo. Bi sakala da im se zablagodaram na učesnicite na ovaa konferencija, na urednicite na Revus, kako i na dvajcata anonimni recenzenti za nivnite mošne korisni komentari za prvata verzija na ovoj tekst.

2 Videte Aulis Aarnio, The Rational as Reasonable: A Treatise on Legal Justification, Dordrecht/Boston/Lancaster/Tokyo, D. Reidel Publishing Company (Law and Philosophy Library), 1987; Robert Alexy, A Theory of Legal Argumentation: The Theory of Rational Discourse as Theory of Legal Justification, translated by Ruth Adler and Neil MacCormick, Oxford, Clarendon Press, 1989; Aleksander Peczenik, On Law and Reason, Dordrecht/Boston/London, Kluwer Academic Publishers (Law and Philosophy Library),1989.

3 Eveline T. Feteris, Fundamentals of Legal Argumentation: A Survey of Theories on the Justification of Judicial Decisions, Dordrecht/Boston/London: Kluwer Academic Publishers (Argumentation Library), 1999, 1. (Prevodot na makedonski na ovoj i na ostanatite citati vo tekstot e na avtorot).

4 Feteris 1999 (bel. 3), 15–20.

5 Feteris 1999 (bel. 3), 15.

6 Feteris 1999 (bel. 3), 16.

7 Feteris 1999 (bel. 3), 19.

8 Feteris 1999 (bel. 3), 20.

9 Else M. Barth and Erik C. W. Krabbe, From Axiom to Dialogue: A Philosophical Study of Logics and Argumentation, Berlin/New York, Walter de Gruyter (Grundlagen Der Kommunikation Und Kognition/Foundations of Communication and Cognition), 1982, 29.

10 Sporedete pogore.

11 Shahid Rahman and Laurent Keiff, On How to Be a Dialogician: A Short Overview of Recent Developments on Dialogues and Games, in Daniel Vanderveken, (ed.) Logic, Thought and Action, Dordrecht, Springer, 2005 (Logic, Epistemology and the Unity of Science), 2005, 359–408.

12 Sporedete Henry Prakken, A Formal Model of Adjudication Dialogues, Artificial Intelligence and Law (2008) 16, 305–328.

13 Sporedete, na primer, Thomas F. Gordon, The Pleadings Game: An Artificial Intelligence Model of Procedural Justice, Dordrecht/Boston/London, Kluwer Academic Publishers, 1995; Henry Prakken, From Logic to Dialectic in Legal Argument, (1995), http://www.cs.uu.nl/groups/IS/archive/henry/DialICAIL95.pdf (12 May 2013.); Arno R. Lodder and Aimée Herczog, DiaLaw: A Dialogical Framework for Modeling Legal Reasoning, (1995), http://arno.unimaas.nl/show.cgi?fid=40 (12 May 2013.); Harry Bart Verheij, Rules, Reasons, Arguments. Formal Studies of Argumentation and Defeat, Dissertation Universiteit Maastricht, 1996, http://www.ai.rug.nl/~verheij/publications/proefschrift/dissertation.pdf (12 May 2013.); Henry Prakken, Logical Tools for Modelling Legal Argument: A Study of Defeasible Reasoning in Law, Dordrecht/Boston/London, Kluwer Academic Publishers (Law and Philosophy Library), 1997; Henry Prakken and Giovanni Sartor, A Dialectical Model of Assessing Conflicting Arguments in Legal Reasoning, in Henry Prakken and Giovanni Sartor (eds.), Logical Models of Legal Argumentation, Dordrecht, Kluwer Academic Publishers, 1997, 175–210; Jaap Hage, A Theory of Legal Reasoning and a Logic to Match, in Henry Prakken and Giovanni Sartor (eds.) 1997 (bel. 13), 43-117; Arno R. Lodder, DiaLaw: On Legal Justification and Dialogical Models of Argumentation, Dordrecht/Boston/London, Kluwer Academic Publishers (Law and Philosophy Library), 1999; Eveline T. Feteris, A Dialogical Theory of Legal Discussions: Pragma-dialectical Analysis and Evaluation of Legal Argumentation, Artificial Intelligence and Law (2000) 8, 115–135; Douglas N. Walton, Legal Argumentation and Evidence, University Park, PA, Pennsylvania State University Press, 2002; Jaap Hage, Studies in Legal Logic, Dordrecht, Springer (Law and Philosophy Library), 2005.

14 Lodder 1999 (bel. 13).

15 Sporedete Lodder 1999 (bel. 13), ch. 5.

16 Videte, na primer, Jaap Hage, H. Bart Verheij and Arno R. Lodder, Reason-Based Logic: A Logic that Deals with Rules and Reasons, (1993), http://www.ai.rug.nl/~verheij/publications/pdf/naic93.pdf (13 May 2013.); Jaap Hage and Bart Verheij, Reason-Based Logic: A Logic for Reasoning with Rules and Reasons, (1994), http://www.ai.rug.nl/~verheij/publications/pdf/lcai94.pdf (13 May 2013.); Lodder and Herczog 1995 (bel.13); Verheij 1996 (bel. 13); Hage 1997 (bel. 13); Bart Verheij, Jaap C. Hage and H. Jaap Van Den Herik, An Integrated View on Rules and Principles, Artificial Intelligence and Law (1998) 6, 3–26; Lodder 1999 (bel. 13); Arno R. Lodder, Law, Logic, Rhetoric: A Procedural Model of Legal Argumentation, in S. Rahman et al. (eds.), Logic, Epistemology and the Unity of Science, Dordrecht/Boston/London, Kluwer Academic Publishers, 2004, 569-588, http://ssrn.com/abstract=1312456 (13 May 2013.); Hage 2005 (bel. 13).

17 Hage and Verheij 1994 (bel. 16), 1–2.

18 Hage 2005 (bel.13), 87.

19 Hage and Verheij 1994 (bel. 16), 6.

20 Jaap Hage, Monological Reason-Based Logic: A Low-Level Integration of Rule-based Reasoning and Case-based Reasoning, (1993), http://egov.ufsc.br/portal/sites/default/files/anexos/3229-3223-1-PB.pdf (13 May 2013.), 31.

21 Hage 2005 (bel. 13), 79.

22 Hage and Verheij 1994 (bel.16), 6.

23 Hage 2005 (bel.13), 80.

24 Hage 2005 (bel.13), 88.

25 Hage, Verheij and Lodder 1993 (bel.16), 9.

26 Hage, Verheij and Lodder 1993 (bel.16), 9.

27 Hage, Verheij and Lodder 1993 (bel.16), 9.

28 Lodder and Herczog 1995 (bel.13), Lodder 1999 (bel.13).

29 Ovoj del od tekstot se bazira na Lodder 1999, (bel.13), ch. 3, sect. 2. Sporedete ja, isto taka, podolgata prezentacija na modelot vo Ана Димишковска, Логиката на правното расудување: дијалошка перспектива, Скопје, Аз-Буки/Филозофски факултет, 2011, 265–290. (Ana Dimiškovska, Logikata na pravnoto rasuduvanje: dijaloška perspektiva, Skopje, Az-Buki/Filozofski fakultet, 2011, 265-290).

30 Lodder 1999 (bel.13), 39.

31 Modelot može, isto taka, da se upotrebi i kako alatka za inteligentna pravna poddrška, zatoa što postoi i verzija na DiaLaw kako kompjuterska programa. Sepak, toj aspekt ne e predmet na analiza vo ovoj trud.

32 Za poopstojna analiza na ovoj slučaj, sporedete Димишковска 2011 (bel. 29), 308–329.

33 Закон за Републичкиот судски совет /ЗРСС/, Службен весник на РМ, бр. 80/92 (www.slvesnik.com.mk). (Zakon za Republičkiot sudski sovet /ZRSS/, Služben vesnik na RM, br. 80/92 (www.slvesnik.com.mk)).

34 Закон за изменување и дополнување на Законот за Републичкиот судски совет /ЗИДЗРСС/, Службен весник на РМ, бр. 43/03 (www.slvesnik.com.mk). (Zakon za izmenuvanje i dopolnuvanje na Zakonot za Republičkiot sudski sovet /ZIDZRSS/, Služben vesnik na RM, br. 43/03 (www.slvesnik.com.mk)).

35 Vo ramkite na istata inicijativa beše osporena i ustavnosta na členovite 1 i 4 od ZIDZRSS; sepak, ovaa analiza e se fokusira edinstveno na argumentativnata kontroverza povrzana so členot 2.

36 Elektronska verzija na Ustavot na Republika Makedonija e dostapna na: http://www.sobranie.mk/?ItemID=A431BEE83F63594B8FE11DA66C97BEAF.

37 Решение У. бр. 118/2003 на Уставниот суд на Република Македонија од 16 јули 2003, Службен весник на PМ, бр. 64/03 и 74/03 (www.slvesnik.com.mk). (Rešenie U. br. 118/2003 na Ustavniot sud na Republika Makedonija od 16 juli 2003, Služben vesnik na RM, br. 64/03 i 74/03 (www.slvesnik.com.mk)).

38 Sporedete Трендафил Ивановски, Издвоено мислење по решението на Уставниот суд У. бр. 118/2003 од 16 јули 2003, Службен весник на PМ, бр. 64/03 (www.slvesnik.com.mk) (Trendafil Ivanovski, Izdvoeno mislenje po rešenieto na Ustavniot sud U. br. 118/2003 od 16 juli 2003, Služben vesnik na RM, br. 64/03 (www.slvesnik.com.mk)) i Мирјана Лазарова Трајковска, Издвоено мислење по решението на Уставниот суд У. бр. 118/2003 од 16 јули 2003, Службен весник на PМ, бр. 64/03 (www.slvesnik.com.mk) (Mirjana Lazarova Trajkovska, Izdvoeno mislenje po rešenieto na Ustavniot sud U. br. 118/2003 od 16 juli 2003, Služben vesnik na RM, br. 64/03 (www.slvesnik.com.mk)).

39 Sepak, nema da postoi korespondencija edno-edno pomeǵu argumentite prezentirani vo dijaloškite čekori i onie prezentirani vo Inicijativata i vo izdvoenite mislenja; predloženata rekonstrukcija e gi sledi edinstveno glavnite linii na kontroverzata.

40 Sepak, sporedete Hage 2005, (bel. 13), 84 za izvesni isklučoci od ova opšto pravilo.

41 Samiot Loder e svesen za ovoj problem; sporedete ja negovata diskusija na str. 27 vo Lodder 1999 (bel. 13).

42 Lodder 1999 (bel. 13), 34.

43 Videte Prakken 2008 (bel. 12); Ana Dimiškovska Trajanoska, The Logical Structure of Legal Justification: Dialogue or ‘Trialogue’?, in Dov M. Gabbay et al., (eds.), Approaches to Legal Rationality, Dordrecht/Heidelberg/London/New York, Springer (Logic, Epistemology and the Unity of Science 20), 2010, 265–280; za edna pogeneralna perspektiva, videte Vesel Memedi, Resolving Deep Disagreement: A Case in Point, SEEU Review (2007) 3, No. 2, 7–18, http://www.seeu.edu.mk/files/seeu_review_vol3-nr2.pdf (14 May 2013.).

44 Lodder 1999 (bel. 13), 35.

45 Hage 2005 (bel. 13), 255.

Vrh stranice

Preporučeni oblik citiranja:

Elektronički bibliografski podatci

Ana Dimiškovska, «Dijaloška rekonstrukcija na pravnata justifikacija: analiza na slučaj»Revus [Mrežno izdanje], 19 | 2013, Datum mrežne objave: 19 septembre 2013, pristupljeno 28 mars 2024. URL: http://journals.openedition.org/revus/2471; DOI: https://doi.org/10.4000/revus.2471

Vrh stranice

Autor

Ana Dimiškovska

vonreden profesor na Institutot za filozofija na Filozofskiot fakultet pri Univerzitetot “Sv. Kiril i Metodij” vo Skopje, Republika Makedonija

Vrh stranice

Autorska prava

CC-BY-SA-4.0

The text only may be used under licence CC BY-SA 4.0. All other elements (illustrations, imported files) are “All rights reserved”, unless otherwise stated.

Vrh stranice
Search OpenEdition Search

You will be redirected to OpenEdition Search