Skoči do opravilne vrstice – Načrt strani

Vstopna stranNuméros12Tuja ustavnopravna kronika. FrancijaHronika francuske ustavne prakse

Tuja ustavnopravna kronika. Francija

Hronika francuske ustavne prakse

Januar 2009 - decembar 2009
French Constitutional Law Chronicle
Xavier Aurey, Aurore Catherine, Anne-Sophie Denolle, Marie Rota, Antoine Siffert in Vincent Souty
Prevod: Asja Žujo
p. 179-194
Ta članek je prevod:
Chronique de jurisprudence constitutionnelle française [fr]

Povzetki

Kronika francoske ustavnosodne prakse. V letu 2009 je francoski ustavni svet z zelo pogostim izrekanjem t. i. razlagalnih pridržkov dopolnil svojo sodno prakso glede načel razumljivosti zakona pa iskrenosti in odprtosti parlamentarne razprave ter načela razdeljenih pristojnosti. Ob odločbah, ki se tičejo oblikovnih značilnosti, so bile pomembne tudi tiste, ki opredeljujejo vsebino ustavno varovanih pravic, med njimi načelo enakosti in boj proti kršenju avtorskih in sorodnih pravic na internetu. Francoska ustavnopravna kronika za leto 2009 je istočasno kot v Revusu izšla tudi v Cahiers de la Recherche sur les Droits Fondamentaux pri založbi Univerze v Caenu.

Vrh strani

Dostop prost

  • 1 O ciljevima od ustavne važnosti, gledaj našu prvu hroniku: Kronika francoskega ustavnega prava (jan (...)
  • 2 Odluka »Audiovizuelna komunikacija« C.C., déc. 2009-577 DC, 3. mart 2009. g., Loi relative à la com (...)
  • 3 O ovome: Richard Ghevontian, Sophie Lamouroux, Olivier Le Bot i Erwan Kerviche, Jurisprudence du Co (...)
  • 4 Odluka C.C., déc. 2009-595 DC, 3. decembar 2009. g., Loi organique relative à l’application de l’ar (...)

1Između marta i decembra 2009. g., Ustavno Vijeće je u svojim odlukama posvetilo znatnu pažnju ocjeni zakonâ koji omogućavaju primjenu ustavne reforme od 23. jula 2008. g. U tom okviru, Vijeće je također postavilo novi cilj od ustavne važnosti1 – cilj nezavisnosti medija,2 koji je direktno proizišao iz reforme iz 2008. g. i iz izmjene člana 34 Ustava, koji upućuje na »slobodu, pluralizam i nezavisnost medija«.3 Dalje, u odluci koja se tiče značajnog »organskog« Zakona o prioritetnom pitanju ustavnosti, proizišlog iz novog člana 61-1 Ustava, Vijeće je po prvi put kvalifikovalo pravilan rad sudstva sa stanovišta ciljeva od ustavne važnosti.4

  • 5 Odluka C.C., déc. 2009-579 DC, 9. april 2009. g., Loi organique relative à l'application des articl (...)
  • 6 Odluka C.C., déc. 92-305 DC, 21. februar 1992. g.
  • 7 Laurence Baghestani, Anne-Laure Cassard-Valembois i Laetitia Janicot, Chronique de jurisprudence co (...)

2Još jednu novinu predstavlja činjenica da je, u Odluci br. 2009-579,5 Vijeće napravilo zaokret utoliko što je, pored zapažanja Vlade, razmatralo i zapažanja prezentirana od strane sedamdeset i devet poslanika, iako ih je u jednoj odluci iz 1992. g.6 proglasilo neprihvatljivim – preokret koji se, prema L. Janicotu, također može objasniti novom procedurom prema kojoj se usklađenost zakona sa Ustavom provjerava a posteriori.7

  • 8 »Réserve d'interprétation« omogućava Vijeću da izbjegne proglašavanje određene zakonske odredbe neu (...)

3Uticaj reforme iz 2008. g. se također osjeća u mehanizmima kontrole od strane Vijeća (1) koje je iskoristilo ovu reformu kako bi usavršilo praksu vezanu za načela razumljivosti zakona i otvorenosti i jasnoće parlamentarne debate (1.1), načelo diobe vlasti (1.2), ujedno se obilno koristeći sa »réserves d'interprétation«8 (1.3). Međutim, predmet izučavanja prakse Vijeća nije moguće svesti na formalne aspekte. Usvojene su i važne odluke koje se tiču suštine pravâ koja štiti Ustav (2), a koje se jednako bave načelom jednakosti (2.1) i borbom protiv krivotvorenja putem interneta (2.2).

1 Mehanizmi kontrole

1.1 Razumljivost zakona i otvorenost i jasnoća parlamentarne debate

4Načelo otvorenosti i jasnoće parlamentarne debate, te razumljivost i pristupačnost zakona, sastavni su dio vizije jačanja demokratske pravne države. Prvo načelo mora omogućiti ispoljavanje kolektivne volje kroz debatu u kojoj će opozicija imati mogućnost da iskaže svoje stavove; drugo se tiče mogućnosti svakog građanina da razumije propis i da učestvuje u poštivanju vladavine prava. Ustavno vijeće se, dakle, obraća Zakonodavcu i zanima se za parlamentarni rad na izradi zakonâ.

  • 9 Odluka C.C., déc. 2009-592 DC, 19. novembra 2009. g, Loi relative à l’orientation et à la formation (...)

5Na cilj razumljivosti i pristupačnosti zakona, koji je najprije utvrđen u Odluci broj 99-421 od 16. decembra 1999. g., često se pozivaju podnosioci zahtjevâ Vijeću i on se često veže za problem »negativnog sukoba nadležnosti«. Članovi Parlamenta, podnosioci zahtjeva, smatraju da kada zakonodavna vlast regulatornoj vlasti prepusti dopunu standarda, narušava se razumljivost zakona. Vijeće dalje napominje u Odluci 2009-592, koja se tiče Zakona o profesionalnoj orijentaciji i permanentnoj edukaciji i obuci, da je potrebno »zaštiti pravne subjekte od interpretacije zakona koja nije u skladu sa Ustavom ili od rizika proizvoljnosti, a da se pri tome na administrativne ili pravosudne organe ne prenese dužnost da odrede pravila koja, u skladu sa Ustavom, može odrediti samo zakon.«9

  • 10 Odluka »Zakon HPST« C.C., déc. 2009-584 DC, 16. jula 2009. g., Loi portant réforme de l’hôpital et (...)

6Na taj način je Vijeće u Odluci 2009-584 o Zakonu o reformi bolnica, koji se odnosi na pacijente, zdravlje i teritorije, poništilo član 17 Zakona, koji je Državnoj reviziji prepustio usklađivanje načina certifikacije zdravstvenih ustanova od strane revizora – usklađivanje koje je određeno regulatornim putem.10 Vijeće se oslonilo na cilj – od ustavne važnosti – razumljivosti i pristupačnosti zakona kako bi poništilo ovu odredbu koja ne dozvoljava određivanje granicâ ovlasti Državne revizije. Vijeće pri tom podsjeća na tekstualne osnove koje koristi kako bi opravdalo ovaj cilj od ustavne važnosti: riječ je o članovima 4, 5, 6 i 16 Deklaracije o pravima čovjeka i građanina iz 1789. g.

  • 11 Odluka C.C., déc. n° 2009-578 DC, 18. mart 2009. g., Loi de mobilisation pour le logement et de lut (...)
  • 12 Odluka »Hadopi I« C.C., déc. 2009-580 DC, 10. juni 2009. g., Loi favorisant la diffusion et la prot (...)
  • 13 Odluka »Nedeljski odmor« C.C., déc. n° 2009-588 DC, 6. avgust 2009. g., Loi réaffirmant le principe (...)
  • 14 Odluka »Trasports ferroviaires« C.C., déc. 2009-594 DC, 3. decembar 2009. g., Loi relative à la rég (...)

7U drugim odlukama koje su bile predmet ovog izučavanja, Vijeće se zadovoljilo time što je podsjetilo na konkretno značenje ovog cilja od ustavne važnosti, te na to da princip razumljivosti i dostupnosti zahtijeva od Zakonodavca da usvoji »odredbe koje su dovoljno precizne i formulacije koje su nedvosmislene«.11 Vijeće je odbilo pritužbe podnosioca zahtjeva, smatrajući da osporene odredbe ne dovode u pitanje ovaj cilj: u Odluci 2009-580, razlika između obaveze nadziranja pristupa internetu i krivotvorenja;12 u Odluci 2009-588, razlika između turističke zajednice i turističke zone;13 u Odluci 2009-594, nedostatak preciznosti zakona ne narušava razumljivost zakona budući da se sâm zakon poziva na višegodišnji sporazum o naknadi koji su potpisali RATP i Sindikat prevoznika Île-de-France, koji omogućava da se pojasne i odrede recipročne dužnosti potpisnika.14

  • 15 Odluka C.C., déc. 2005-526, 13. oktobar 2005. g., Résolution modifiant le règlement de l'Assemblée (...)

8Princip otvorenosti i jasnoće parlamentarne debate je nov, s obzirom da se ovaj izraz prvi put pojavio u Odluci 2005-526 od 13. oktobra 2005. g., mada je on nagoviješten i u Odluci 2005-512 iz aprila 2005. g.15 Međutim, primjećuje se povećana upotreba ovog izraza, naročito u proučavanom periodu. Vijeće je, naime, preciziralo svoju praksu i poništilo u više navrata tekstove zakonâ koji su mu bili podneseni u ime poštivanja principa otvorenosti i jasnoće parlamentarne debate.

  • 16 Dalje, u §2 zajedničkom za obje odluke, Vijeće detaljno navodi referentne norme iz oblasti ocjenjiv (...)
  • 17 Odluka C.C., déc. 2006-537 DC, 22. juni 2006. g., Résolution tendant à modifier le règlement de l'A (...)

9Ovo načelo se pojavljuje kao referentna norma16 u Odlukama 2009-581 i 2009-582, koje se tiču rezolucijâ o izmjenama Pravilnika Narodne skupštine i Senata. Ovdje je Vijeće u dva navrata postavilo obrazloženje načela, koje se pojavljuje u identičnom obliku u obje odluke, i u kojem je Vijeće potvrdilo povezanost između načela otvorenosti i jasnoće parlamentarne debate i uporednog tumačenja člana 6 Deklaracije o pravima čovjeka i građanina i člana 3 Ustava – povezanost koja je u priličnoj mjeri nategnuta, ukazujući, bez sumnje, na pozitivistički pristup o čijoj se oportunosti, konačno, može razgovarati.17

10Afirmacija tog načela ima u prvom redu za cilj omogućiti opoziciji da se izjasni u toku debatâ – ovo je vezano za ideju pluralizma u izražavanju političkih ideja, te uspostavljanje stvarne debate koja će omogućiti izražavanje kolektivne volje.

  • 18 Odluka C.C., déc. 2009-581 DC, 25. juni 2009. g., Résolution tendant à modifier le règlement de l'A (...)
  • 19 Odluka 2009-581 (nap. 18), § 20. Treba primijetiti da je Vijeće već izrazilo »réserve d'interprétat (...)

11U Odluci 2009-581 vezanoj uz Rezoluciju o izmjenama Pravilnika Skupštine, Vijeće je poništilo član 38 ove Rezolucije, naglašavajući činjenicu da je on mogao rezultirati zabranom izražavanja grupama iz opozicije.18 S druge strane, kada je Vijeće potvrdilo različite odredbe kojima se ograničava na dvije minute vrijeme koje je govornicima dato za obraćanje, ono je to učinilo uz rezervu da predsjedavajući sjednice to ograničenje mora primijeniti »uz poštivanje otvorenosti i jasnoće parlamentarne debate.«19

  • 20 Odluka 2006-537 (nap. 17), § 12.
  • 21 Odluka 2006-537 (nap. 17), §§ 34 i 35, kao i 44, iz oblasti finansijskog prava.

12Vijeće je postavilo i druge »réserves d'interprétation« u pogledu poštivanja načela otvorenosti i jasnoće parlamentarne debate. Tako, član 26 Rezolucije kojim se mijenjaju uslovi pod kojima parlamentarne komisije osiguravaju javnost njihovog rada i kojim se mijenja član 46 Pravilnika Skupštine, treba tumačiti u skladu sa načelom otvorenosti i jasnoće. Vijeće je također preciziralo da o radu komisijâ treba podnijeti detaljne izvještaje.20 Dalje, kada je riječ o radu komisijâ, Vijeće je naglasilo da mogućnost odstupanja od opšteg roka za ulaganje amandmanâ, koja je data predsjeniku komisije, mora biti usklađena sa zahtjevima načela otvorenosti i jasnoće parlamentarne debate.21

  • 22 Odluka C.C., déc. 2009-582, 25. juni 2009. g., Résolution tendant à modifier le règlement du Sénat, (...)

13U Odluci 2009-582, koja se tiče Rezolucije o izmjenama Pravilnika Senata, Vijeće nije poništilo niti jednu odredbu zbog nepoštivanja ovog načela. Medutim, ovo načelo nije u potpunosti odsutno, jer je član 15 Rezolucije ocijenjen neustavnim ukoliko bi spriječio održavanje orijentacione rasprave o nacrtu zakona na javnoj sjednici prije nego što ga razmotri komisija kojoj je upućen.22

  • 23 Član 115 koji se odnosi na obavezu svih stanara da instaliraju detektor dima; član 123 koji ima za (...)
  • 24 Odluka 2009-578 (nap. 11), § 30 i sledeći.
  • 25 »Cavaliers legislatifs« su odredbe dodane u nacrt određenog zakona, koje nisu u vezi sa tematikom i (...)

14U svojim odlukama, Vijeće je također uspostavilo mjerila koja će omogućiti razmatranje ustavnosti zakonâ koji će mu ubuduće biti podneseni, i to ne samo u pogledu normativnog sadržaja teksta zakonâ, već i u pogledu procedure donošenja zakonâ. Kao konkretan primjer poništenja može se navesti Odluka 2009-578 koja se tiče Zakona o angažovanju za pravo na stan i borbu protiv isključenja iz društva, iako je ova odluka starija od dvije odluke koje su već pomenute. Vijeće je poništilo dvije odredbe tog zakona,23 koje su usvojene putem amandmana, jer nije postojala veza između ovih odredaba i podnesenog nacrta zakona.24 Na ovaj način Vijeće je povezalo zabranu »cavaliers legislatifs«25 sa načelom otvorenosti i jasnoće parlamentarne debate: rasprava o nacrtu zakona ne smije biti zagađena umetanjem u prvobitni nacrt zakona amandmanâ koji nisu ni u kakvoj vezi sa prezentiranim tekstom, pa čak i po cijenu da će to štetiti raspravi koja je neophodna za elaboraciju normi u demokratskom društvu. Naposlijetku, ova veza između načela otvorenosti i jasnoće parlamentarne debate i zabrane »cavaliers legislatifs« dovodi u pitanje korist od ovog novog načela, i teško je zamisliti da će Vijeće poništiti bilo koju zakonsku odredbu isključivo na osnovu nepridržavanja vremenskog ograničenja za obraćanje parlamentaraca u komisijama.

1.2 Dioba vlasti

  • 26 Odluka 2009-577 (nap. 2).

15U ocjeni Zakona o audiovizuelnim komunikacijama i novom javnom televizijskom servisu, Ustavno vijeće je uzelo u obzir ustavnu reformu od 23. jula 2008. godine.26

  • 27 U tom pogledu, Vijeće ističe da je odluka da se imenovanjâ podvrgnu ovoj proceduri imala za cilj »g (...)
  • 28 Ova nadležnost je prije proizilazila jedino iz ovlasti CSA; podnosioci zahtjeva su naveli da će ova (...)
  • 29 Odluka 2009-577 (nap. 2), § 9.
  • 30 Baghestani, Cassard-Valembois i Janicot 2009b (nap. 7), 10.

16Doista, nova procedura vezana uz imenovanje predsjednika France Télévisions, Radio France i Društva za audiovizuelno emitovanje van Francuske, podliježe članu 13 Ustava,27 koji je izmijenjen pri reviziji Ustava iz 2008. g. Ubuduće, procedura konsultacije nadležne komisije unutar svake asambleje biti će neophodna za određena imenovanjâ od strane Predsjednika Republike. Osporeni zakon, pak, predviđa i drugo mišljenje – saglasnost Visokog vijeća za audiovizuelnu oblast (CSA).28 Stoga podnosioci zahtjeva tvrde da je došlo do kršenja člana 13 Ustava, koji predviđa samo konsultaciju nadležnih parlamentarnih komisija. Međutim, Vijeće je odbilo da protumači ovu novinu na način da zabranjuje »Zakonodavcu da odredi ili da doda [...] pravila kojima se određuju ovlasti Predsjednika Republike u pogledu imenovanjâ, kako bi se zagarantovala nezavisnost ovih društava, i kako bi se doprinijelo ostvarenju slobode komunikacijâ«, sve dok ta pravila poštuju načelo diobe vlasti, što je ovdje slučaj.29 U tom pogledu treba spomenuti da je ovaj princip bio predmet »mobilizacije bez presedana«, što pokazuje spremnost Vijeća da potvrdi svoju dvostruku ulogu: »čuvara pravâ i slobodâ u okviru kontrole ustavnosti zakonâ«, ali i garanta »ravnoteže između vidova vlasti«.30

  • 31 Član 13 Ustava predviđa da Predsjednik ne može pristupiti imenovanju ako »zbir negativnih glasova u (...)
  • 32 Odluka 2009-577 (nap. 2), § 13.
  • 33 Ghevontian, Lamouroux, Le Bot i Kerviche 2009 (nap. 3), 595.
  • 34 Odluka 2009-577 (nap. 2), § 14. Vijeće je formulisalo »réserve d’interprétation« kako bi prešlo na (...)

17Odluka 2009-577 Zakon o audio-vizuelnoj komunikaciji i novom javnom televizijskom servisu je izuzetno važan primjer ovoga, jer se Vijeće dva puta pozvalo na princip diobe vlasti kako bi sankcionisalo odredbe pomenutog zakona. Prije svega, Vijeće se koristi ovim principom kako bi poništilo član 14 ovog zakona, koji opoziv predsjednikâ stavlja u nadležnost parlamentarnih komisija, uz uslov saglasnosti, iako je takvo pravo dato – na temelju izmijenjenog člana 13 Ustava – samo kada je riječ o imenovanju predsjednikâ. Dakle, ta odredba parlamentarnim komisijama daje pravo na veto, utoliko što se mogu protiviti imenovanju od strane Predsjednika Republike većinom od tri petine glasova.31 Ova odredba se, dakle, analizira kao derogacija principa diobe vlasti, što zahtijeva striktnu interpretaciju. Shodno tome, Vijeće je poništilo zakon po tom osnovu,32 cijeneći da je riječ o jasnom uplitanju zakonodavne vlasti u izvršnu vlast, po pitanju opoziva.33 Ipak, mogućnost intervencije Parlamenta u proceduru opoziva nije isključena, s obzirom da Vijeće smatra da je procedura konsultacije tih komisija dovoljno usklađena sa principom diobe vlasti.34

  • 35 Doista, u ovoj odredbi je predviđena mogućnost da parlamentarne komisije »formulišu mišljenje o spe (...)
  • 36 Odluka C.C., déc. 82-143 DC, 30. juli 1982. g.
  • 37 Odluka 2005-512 (nap. 15).
  • 38 O ovome, gledaj Thierry Rambaud i Agnès Roblot-Troizier, Chronique de jurisprudence - Droit adminis (...)

18Vijeće je ovom načelu dalo maksimalnu primjenjljivost kada je poništilo još jednu odredbu – drugu stavku tačke 3 člana 25 podnesenog zakona – iz razloga što zadire u regulatornu domenu.35 Dakle, Vijeće do te mjere rasteže ovu mogućnost, smatrajući da je izvršna vlast raspolagala načinom da osigura tu zaštitu (procedure iz člana 37 stav 2, i člana 41 Ustava),36 stoga je pristupilo izuzimanju spornih odredaba.37 Dakle, čini se da je ovom odlukom napravljen obrt u ovoj oblasti, jer će se ubuduće zadiranje zakona u regulatornu domenu smatrati stvarnim razlogom za ocjenu neustavnosti.38

  • 39 Odluka 2009-579 (nap. 5).
  • 40 Odluka 2009-579 (nap. 5), § 16. Vijeće je također izrazilo nekoliko rezervi koje imaju za cilj očuv (...)

19Ovaj stav je potvrđen u Odluci 2009-579 koja se tiče Organskog zakona o primjeni članova 34-1, 39, i 44 Ustava,39 a u kojoj je Vijeće potvrdilo da »princip diobe nadležnosti zakonodavnih i regulatornih vlasti« sprječava organskog Zakonodavca da Vladi nametne obavezu da »informiše Parlament o glavnom smjeru, i predviđenom roku za objavu, regulatornih odredaba koje ona treba donijeti u skladu sa ekskluzivnim ovlastima koje su joj dodijeljene u članovima 13 i 21 Ustava«.40 Time je Vijeće potvrdilo promjenu u svom shvatanju načela diobe vlasti, koje se od sada veže za načelo – od ustavne važnosti (?) – diobe nadležnosti.

  • 41 Patrick Wachsmann, La séparation des pouvoirs contre les libertés ?, AJDA Actualités JuridiquesD (...)
  • 42 Wachsmann 2009 (nap. 41), 617, i Baghestani, Cassard-Valembois i Janicot 2009b (nap. 7), 11.
  • 43 Wachsmann 2009 (nap. 41), 617.

20Ovaj novi pristup principu diobe vlasti, koji »podsjeća na Ustavno Vijeće iz ranih dana, koje se prije svega trudilo da zaštiti izvršnu vlast od Parlamenta«, smatra se opasnim utoliko što bi mogao »umanjiti zaštitu slobodâ«. 41 Doista, u odluci Audiovizuelna komunikacija, Vijeće je odbilo da podvrgne ovlast opoziva koju ima Predsjednik Republike suglasnosti parlamentarnih komisijâ, iako se smatralo da ova procedura predstavlja dodatnu garanciju, imajući za cilj da zaštiti slobodu izražavanja, posebice slobodu medija (nedavno utvrđenu kao cilj od ustavne važnosti).42 Štaviše, ovakvim pristupom se mijenja tradicionalno viđenje načela diobe vlasti i nipodaštava »sposobnost sprječavanja, koja je suština [ovog načela]«.43

  • 44 Baghestani, Cassard-Valembois i Janicot 2009b (nap. 7), 9.

21Prema mišljenju Laetitiae Janicot, ovaj razvoj se može objasniti revizijom Ustava od 23. jula 2008. g., i spremnosti Vijeća da dâ pun opseg novim ovlastima koje su dodijeljene zakonodavnoj vlasti. Međutim, ovakav stav dovodi do »jedne pomalo paradoksalne situacije« jer se Vijeće zalaže za zaštitu izvršne vlasti nauštrb Parlamenta, čije su pak ovlasti povećane od strane ustavotvorne vlasti.44

  • 45 Odluka 2009-584 (nap. 10), § 22.

22Naprotiv, kada je riječ o uplitanju regulatorne vlasti u domenu zakona, Vijeće se poziva na svoju tradicionalnu praksu koja nalaže Zakonodavcu koji delegira svoje ovlasti Vladi, na osnovu člana 38 Ustava, da vremenski ograniči ovaj prenos ovlasti, da predvidi podnošenje nacrta zakona o ratifikaciji, i da precizno definiše »krajnji cilj mjerâ koje predlaže da budu preuzete dekretom, kao i domen tih mjera«.45

  • 46 Odluka C.C., déc. 2009-587 DC, 30. juli 2009. g., Loi organique relative à l'évolution institutionn (...)
  • 47 Odluka 2009-587 (nap. 46), § 16.

23Vijeće je još jednom pribjeglo tradicionalnoj primjeni principa diobe vlasti, ovaj put u horizontalnoj ravni, u Odluci 2009-587 Organski zakon o evoluciji institucijâ Nove Kaledonije i podjeli po departmanima u Mayottu.46 Vijeće smatra da predsjednici Senata ili Narodne Skupštine ne mogu »odlučiti da skrate vrijeme za konsultacije Kongresa Nove Kaledonije« u vezi sa prijedlozima zakona koji sadrže odredbe koje se odnose na Novu Kaledoniju (u skladu sa članom 77 Ustava), a da ne naruše ovaj princip.47

  • 48 Odluka 2009-576 (nap. 27), § 4; odluka 2009-587 (nap. 46), § 8; i odluka »Loi pénitentiaire« C.C., (...)
  • 49 Odluka C.C., déc. 2009-599 DC, 29. decembar 2009. g., Loi de finances pour 2010, §§ 108–111, i odlu (...)
  • 50 Odluka 2009-577 (nap. 2), §§ 32–34.

24Konačno, Vijeće se uvijek brine da podjela ovlasti između organskog zakona, zakona o finansijama i ordinarnog zakona bude ispoštovana. U tri odluke koje se tiču ocjene organskih zakona48 i u dvije odluke vezane za finansijske zakone,49 Vijeće ističe kako neke od odredaba ovih zakonâ zadiru u domenu ordinarnih zakonâ i proglašava ih nezadovoljavajućim. S druge strane, moguće je primijetiti da, kada ordinarni zakon zadire u sferu zakona o finansijama, Vijeće će ex officio poništiti odredbu o kojoj je riječ.50

1.3 »Réserves d'interprétation« Ustavnog vijeća

  • 51 Odluka »Hadopi II« C.C., déc. 2009-590 DC, 22. oktobar 2009. g., Loi relative à la protection pénal (...)
  • 52 Vijeće je već u nekoliko odluka imalo priliku precizirati domen svojih ovlasti tumačenja, tačnije u (...)

25Ustavno vijeće je i ove godine donijelo veliki broj odluka u kojima potvrđuje zakone ili zakonske odredbe pod plaštom »réserve d'interprétation«. U svojoj Odluci 2009-590 od 22. oktobra 2009. g. koja se odnosi na Zakon o krivičnoj zaštiti literarne i umjetničke svojine na internetu,51 Vijeće napominje kako njegove prerogative u oblasti interpretacije zakonskih odredaba, u okviru kontrole ustavnosti zakona, ostaju relativno ograničene.52

26Vijeće ne smije preuzeti ulogu Zakonodavca. Ono smije tumačiti zakonske odredbe samo u mjeri u kojoj je to neophodno kako bi izvršilo kontrolu u skladu sa svojim nadležnostima. U ovom slučaju, Vijeće smatra da je sudija taj koji treba procijeniti, od slučaja do slučaja, »da li je neophodna dalja istraga«, te da li postoje dovoljni dokazi da bi se odlučilo o krivici osoba u pojedinim slučajevima i da bi im se odredila kazna. Dakle, Ustavno vijeće nije ni dodatni zakonodavac, niti je sudija u određenom slučaju. Vijeće napominje da je njegova uloga strogo ograničena. Međutim, u velikom broju odluka se dâ zaključiti da je linija između striktne kontrole ustavnosti zakona i posla Zakonodavca ponekad tanka u slučajevima gdje se Vijeće koristi metodom »réserve d'interprétation«.

  • 53 Odluka 2009-595 (nap. 4); gledaj infra.
  • 54 Vijeće se koristi ovom metodom u slučajevima kada »zakon nije predvidio dovoljno precizne odredbe i (...)

27Ustvari, u najvećem broju svojih rezervi, Vijeće precizira, pa čak i dovršava, posao Zakonodavca. To je upravo ono što je Vijeće učinilo u Odluci 2009-595 od 3. decembra 2009. g., koja se tiče organskog zakona o primjeni člana 61-1 Ustava.53 Organski Zakonodavac je odredio, u članu 23-3 Zakona, da Kasacioni sud može donijeti konačnu presudu po žalbi čak i onda kada Ustavno vijeće još nije presudilo o prioritetnom pitanju ustavnosti, u slučajevima kada »je stranka lišena slobode zbog postupka i kada je zakonom predviđeno da Kasacioni sud donese presudu u određenom roku«. Ova odredba je ustavna samo ukoliko okrivljeni ima mogućnost da ponovo pokrene postupak kako bi se uzela u obzir odluka Ustavnog vijeća. Pod tom rezervom, ustavni sudija u znatnoj mjeri kompletira zakon: zakonodavac je i sam mogao dodati ovu rečenicu na kraju spornog člana. Riječ je o konstruktivnoj »réserve d'interprétation«:54 Vijeće na neki način prevazilazi svoju ulogu, čije granice se pak trudi naglasiti. Ista rezerva je zauzeta i u alineji 23 preambule odluke koja se tiče zadnje rečenice u članu 23-5 Zakona o urgentnosti sa kojom ponekad moraju odlučivati Državni savjet i Kasacioni sud.

28Ustavno vijeće se ponovno vratilo svojoj ulozi, onakvoj kakvu je striktno definisalo, kada se zadovoljilo, u alineji 28 preambule iste odluke, time što je navelo kako odredbe članova 23-4 do 23-7 Zakona, koje se pozivaju na proceduru koja se primjenjuje na višim instancama, treba tumačiti na način da propisuju zahtjeve pravičnog suđenja, te da će, po potrebi, regulatorna vlast načiniti potrebne proceduralne dopune. Rezerva je dakle jednostavno smjernica vlastima zaduženim za sprovođenje zakona.

  • 55 Odluka »Loi pénitentiaire« 2009-593 (nap. 48).
  • 56 Odluka »Loi pénitentiaire« 2009-593 (nap. 48), § 6.
  • 57 Odluka »Hadopi I« 2009-580 (nap. 12).
  • 58 Odluka »Hadopi I« 2009-580 (nap. 12), § 38.

29Ustavni sudija je postupio na identičan način u određenom broju drugih odluka. U odluci od 19. novembra 2009. g. koja se tiče Zakona o izvršavanju kazne zatvora,55 Vijeće upućuje regulatornoj vlasti rezervu sa smjernicom: dekret koji definiše disciplinske sankcije ne bi trebao uticati na prava i slobode koje osobe uživaju unutar granica inherentnih u pritvoru.56 U Odluci od 10. juna 2009. g. koja se tiče Zakona o promicanju širenja i zaštite djela na internetu,57 Vijeće pravosudnim organima upućuje rezervu sa smjernicom: sudije koje razmatraju tužbe nosilaca autorskih prava i srodnih prava mogu odrediti samo »mjere koje su striktno neophodne za očuvanje« ili za prestanak kršenja pomenutih prava, i to na način koji je u skladu sa slobodom izražavanja i komunikacija.58

  • 59 Odluka 2009-577 (nap. 2).

30Napokon, u svojoj odluci Audiovizuelna komunikacija,59 Vijeće rezervu upućuje Zakonodavcu. Podnositelji zahtjeva su osporavali legislativno ukidanje sredstava za finansiranje France Televisions-a, a da nije predviđena zamjena finansiranja, kako bi se osigurala nezavisnost javnog servisa. Oni su na taj način zašli na teren negativnog sukoba nadležnosti.

  • 60 Gledaj Olivier Le Bot, Jurisprudence du Conseil constitutionnel, RFDC – Revue française de droit co (...)
  • 61 Odluka »Audiovizuelna komunikacija« 2009-577 (nap. 2), § 19.
  • 62 Le Bot 2009 (nap. 60), 596.

31Vijeće ističe da se Zakonodavac u zadnjem paragrafu stava VI, člana 53, zakona od 30. septembra 1986. g., u tekstu koji rezultira osporenim zakonom, založio za to da svaki zakon o finansijama definiše iznos finansijske kompenzacije države. Zalaganje Zakonodavca je na neki način »postalo ustavnim«60 kroz objašnjenje koje je ustavni sudija ponudio pod plaštom »réserve d'interprétation«: »Poštivajući nezavisnost France Télévisions, svaki zakon o finansijama mora odrediti iznos državne finansijske kompenzacije za prihod od reklamâ koji je to društvo izgubilo, kako bi ono moglo nastaviti da ispunjava misiju javnog servisa koja mu je povjerena.«61  Zakonodavac se tako nije ogriješio ni o svoju nadležnost ni o zahtjeve koji proizilaze iz člana 11 Deklaracije o pravima čovjeka i građanina. Ubuduće, Vijeće bi moglo biti prinuđeno da kontroliše neki zakon kojim se javnom audiovizuelnom servisu dodjeljuju finansijska sredstva. Ali, da li će to stvarno biti u tolikoj mjeri da Vijeće kontroliše dostatnost dodijeljenog iznosa? 62 

  • 63 Odluka »Zakon HPST« 2009-584 (nap. 10).

32Kada je riječ o rezervama izraženim u odluci Zakon HPST,63 one dozvoljavaju potvrdu opšteg duha teksta, inače upitnog u smislu liberalizacije zdravstvenog sistema.

33U prvom redu, Vijeće se izjasnilo da je princip povećanog učešća privatnih lica u javnom servisu zdravstva u skladu sa stavom 11 Preambule Ustava i sa načelom kontinuiteta javne službe, ali je uz to preciziralo ulogu Regionalne zdravstvene agencije: koja će definisati način ucešća privatnih lica u javnom servisu zdravstva i pri tome ga uskladiti sa radom javnih ustavnova, te će se pobrinuti da ove osobe u cijelosti nastave slijediti ciljeve javnog bolničkog servisa. Vijeće na ovaj način želi ublažiti posljedice liberalizacije zdravstvenog sistema, tako što će očuvati, koliko god je to moguće, vezu sa prvobitnom misijom javne službe. Ova rezerva, kao i čitava odluka, se može tumačiti kao implicitna potvrda rizikâ i posljedicâ koji mogu proizići iz reorganizacije zdravstvenog sistema. Stav 11 Preambule iz 1946. g. se čini beskorisnom zaštitom u sistemu koji se liberalizuje iz dana u dan.

34Inače, iako je ocijenilo da je imenovanje osoba koje nisu državni službenici na pozicije u javnim zdravstvenim ustanovama u skladu sa Ustavom, Vijeće je pritom iskazalo dvostruku usmjeravajuću rezervu. Prvo, regulatorna vlast mora odrediti pravila koja će omogućiti jednak pristup kandidatâ ovim poslovima i mora precizirati modalitete pomoću kojih će se testirati njihove sposobnosti. Dalje, nadležni organi odluku o imenovanju trebaju bazirati na sposobnosti kandidata da ispuni misiju tih organa.

35Ustavno vijeće je donijelo odluku da Zakon HPST ne utiče na zaštitu zdravlja zajamčenu u odjeljku 11 Preambule iz 1946. g.: obnova zdravstva je u skladu sa ustavnim principom. Vijeće smatra da je ovaj sistem u skladu sa Ustavom ukoliko ne dovodi u pitanje pravo na zdravstvenu zaštitu i jednak pristup zdravstvu za sve. Ipak, iz načina na koji je Vijeće odbacilo određena pitanja i iz rezervi koje je iskazalo, vidi se da je argumentacija Vijeća na osnovu Preambule iz 1946. g. dosegla svoju granicu. Da li je moguće razgovarati o ekonomskom liberalizmu pod nadzorom? Da li je moguće konstatovati značajnu transformaciju javnog zdravstva, koju je Vijeće potvrdilo ali nije i prihvatilo, krijući se pri tom iza svetog načela zaštite zdravlja?

2 Kontrola suštine zakona

2.1 Princip jednakosti

2.1.1 Princip jendakosti i »porez na ugljendioksid«

  • 64 Gledaj Guillaume Merland, Le principe d’égalité, Revue administrative, 1.. jula 2004. g., n° 340, s (...)
  • 65 Merland 2004 (nap. 64), 370.
  • 66 Porez na ugljendioksid je tako trebao omogućiti smanjenje emisije stakleničkih gasova i na taj nači (...)

36Podnosioci zahtjeva Ustavnom vijeću, koji traže poništenje zakona, redovno se koriste ustavnim principom jednakosti.64 Iako se često navodi s motivacijom da se zakon izuzetno primjenjuje na sve pod istim uvjetima, Vijeće rijetko poništava po ovom osnovu.65 Ustavna praksa iz 2009. g. nije izuzetak u tom pogledu. Međutim, u svojoj odluci koja se tiče Zakona o finansijama za 2010. g., poznatijom pod nazivom Odluka o porezu na ugljendioksid,66 Vijeće je određene odredbe ocijenilo suprotnim principu jednakosti, upotrebljavajući ambicioznu argumentaciju koja otvara mogućnost proširenja polja poništavanja (censure).

  • 67 Odluka C.C., déc. 73-51 DC, 27. decembar 1973. g., Taxation d'office; odluka C.C., déc. 2000-441 DC (...)
  • 68 Odluka 2009-578 (nap. 11), § 20. U ovoj odluci, Vijeće je ocijenilo da je odredba kojom se uspostav (...)
  • 69 Odluka 2009-599 (nap. 49), § 80.

37U skladu sa kontinuiranom praksom Vijeća, od principa jednakosti je moguće odstupiti samo pod dva alternativna uvjeta, dopunjena jednim kumulativnim uvjetom.67 Dakle, zakonodavac smije narušiti jednakost samo u slučaju različitih okolnosti ili u ime opšteg interesa, i to samo ako je ta razlika u tretmanu u skladu sa ciljem zakona.68 Vijeće se na ove standardne uvjete koji uokviruju kontrolu principa jednakosti pozvalo i u svojoj odluci od 29. decembra 2009. g. Vijeće smatra da »princip jednakosti ne predstavlja prepreku nametanju posebnih poreza koji imaju za cilj poticanje poreznih obveznika da se ponašaju u skladu sa opštim interesom, pod uvjetom da su pravila koja su određena u vezi s tim opravdana u odnosu na navedene ciljeve«.69

  • 70 Dominique Rousseau, Jurisprudence constitutionnelle 2005, RDP Revue du droit public et de la scienc (...)
  • 71 Odluka C.C., déc. 2008-568 DC, 7. avgust 2008. g., Loi portant rénovation de la démocratie sociale (...)

38Pojedini autori su skrenuli pažnju na neizvjesnost koja proizilazi iz ovakvog rezonovanja, navodeći da je pojam opšteg interesa nejasan i kao takav u mnogim slučajevima može poslužiti kao razlog za odstupanje od načela jednakosti, koje je i samo podložno neizvjesnosti, kada je riječ o njegovom određivanju.70 Tako bi bilo moguće opravdati ograničavanje dometa ustavnog načela jednakosti razlozima kao što su pravna sigurnost tvrtki i zaposlenikâ,71 koji pak nemaju ustavnu vrijednost.

  • 72 Odluka C.C., déc. 2003-488 DC, 29. decembar 2003. g., Loi de finances rectificative pour 2003.
  • 73 Odluka 2009-599 (nap. 49), § 79.

39Kada je riječ o odluci Porez na ugljendioksid, zaštita okoliša se navodi kao neosporan vid opšteg interesa.72 Kako bi to pokazalo, Vijeće se poziva na Povelju o okolišu, precizirajući da »skup pravâ i obavezâ definisanih u Povelji o okolišu ima ustavnu vrijednost«.73 Dakle, Zakon o »porezu na ugljendioskid« je uspješno prošao prvu etapu kontrole od strane Vijeća: zaštita okoliša, kao cilj koji je u opštem interesu, može opravdati nametanje posebnih poreza.

  • 74 Odluka 2009-599 (nap. 49), § 81.
  • 75 Član 9 nacrta zakona se ticao sistema redistribucije poreza na ugljendioksid.
  • 76 Odluka 2009-599 (nap. 49), § 81.
  • 77 Direktiva 2003/87/CE od 13. oktobra 2003. g. kojom se uspostavlja sistem razmjene kvota emisije sta (...)
  • 78 André Barilari, La contribution carbone et le conseil constitutionnel : une censure annoncée ?, La (...)
  • 79 Barilari 2010 (nap. 78), 42.

40Vijeće je zatim prešlo na kontrolu »adekvatnosti osporenih odredaba za ostvarenje tog cilja«,74 precizirajući da neće ocjenjivati odredbe osporene od strane podnosioca zahtjeva, u ovom slučaju član 9,75 nego će isključivo ocijeniti član 7. Vijeće je dakle potvrdilo kako režim izuzeća uspostavljen članom 7 ne predstavlja zanemarivanje svrhe zakona koja glasi »uspostaviti instrumente koji će omogućiti znatno smanjenje emisije«76 stakleničkih gasova. Ovaj režim izuzeća je bio usmjeren na tvrtke kojima pravo Evropske zajednice već nameće obavezu da smanje emisiju stakleničkih gasova, pod prijetnjom novčane kazne.77 Međutim, Vijeće je ocijenilo da ovaj sistem kvota u stvarnosti nije efikasan, jer bi pomenute tvrtke, koje su odgovorne za najveći udio u emisiji CO2 industrijskog porijekla, isključujući pogonsko gorivo, bile u potpunosti oslobođene obaveze da smanje emisiju. Vijeće je dakle odlučilo da poništi sistem oporezivanja emisije ugljendioksida iz razloga što režim izuzeća oduzima svaki smisao principu, i svakako ide nauštrb cilju zaštite okoliša određenog zakonom. Čini se da je Vijeće ovdje »proširilo karakter svoje kontrole«78 kada je odredilo »koji nivo izuzeća je prihvatljiv, a da se ne poremeti uticaj zakona i izmijeni njegova priroda«. 79

  • 80 Zakon n° 2009-974 od 10. avgusta 2009. g.
  • 81 Odluka »Nedeljski odmor« 209-588 (nap. 13).

41Da je Vijeće primjenilo ovu vrstu kontrole u svojim prethodnim odlukama, sigurno bi došlo do sasvim drugačijeg zaključka. To bi možda bio slučaj sa Zakonom kojim se potvrđuje pravilo odmora nedjeljom i koji ima za cilj da prilagodi odstupanje od tog pravila u turističkim i banjskim općinama i područjima, kao i u pojedinim velikim aglomeracijama za zaposlenike-volontere.80 I sâm naslov zakona je kontradiktoran. Tako je potvrđivanje pravila odmora nedjeljom navedeno kao glavna svrha zakona, mada se čini da je to samo da bi se bolje prikrile razmjere režima odstupanja od ovog pravila. Dakle, Vijeće je u ovom slučaju potvrdilo zakon, a da nije primijenilo temeljitu provjeru u pogledu načela jednakosti.81

  • 82 Odluka Suda pravde evropskih zajednica C-127/07, 16. decembar 2008. g., Société Arcelor Atlantique (...)

42Vraćajući se odluci »Porez na ugljendioksid«, treba istaći da se Vijeće nije zadovoljilo time što je razvilo inovativanu argumentaciju u odnosu na svoju prethodnu praksu, već je izrazilo snažno protivljenje logici koju je upotrijebio Evropski sud pravde u slučaju Arcelor.82

  • 83 Odluka Suda pravde evropskih zajednica C-127/07 (nap. 82), § 43.

43U tom slučaju, Evropski sud pravde je zaključio, suprotno stavu Vijeća, da režim kvotâ nije nedjelotvoran zato što može dovesti u nepovoljan finansijski položaj tvrtke koje potpadaju pod ovaj režim u odnosu na one koje su izuzete.83 Evropski sud pravde je otišao čak i dalje kada je procijenio da razlika u tretmanu koja je na ovaj način nastala, nije u suprotnosti sa ciljem zaštite okoliša, što je bila intencija direktive zakonodavca Evropske unije. Izuzeće više sektorâ, uključujući i sektor hemije (34.000 postrojenja), iz domena prmjene režima kvotâ je dakle opravdano, a da nije neophodno da Sud istraži postojanje ekvivalentnog sistema za smanjenje CO2 u domaćem pravu. Ipak, Sud je našao za shodno da podsjeti da tvrtke na koje je primjenjiva direktiva čine gotovo 50 % emitera CO2 u Evropskoj uniji, iako imaju samo 10.000 postrojenja.

  • 84 Član 7, II nacrta Zakona o finansijama za 2010.g., usvojen 18. decembra 2009. g.

44Dakle, Evropski sud pravde je potvrdio direktivu naglašavajući progresivni i kompleksan karakter sistema kvotâ, koji je također prisutan u funkcionisanju poreza na ugljendioksid, proizišlog iz Zakona o finansijama za 2010. g., koji predviđa uspostavljanje komisije za praćenje koja bi procjenjivala razvoj stope poreza na ugljendioskid.84

  • 85 Philippe Billet, L’invalidation de la contribution carbone, La semanie juridique. Administrations e (...)

45Ustavno vijeće očigledno nije slijedilo argumentaciju Evropskog suda pravde, već je dalo prednost interpretaciji cilja zaštite okoliša koja je u skladu sa načelom korisnog efekta.85 Dakle, Vijeće je u odluci »Porez na ugljendioksid« zadržalo ambiciozan pristup načelu jednakosti, utoliko ambiociozniji što ovo načelo zauzima važno mjesto u praksi Vijeća, koje može biti osnaženo kontrolom Vijeća putem izuzeća.

2.1.2 Princip jednakosti i prioritetno pitanje ustavnosti

  • 86 Zakon n°2009-1523 od 10. decembra 2009. g., koji se tiče primjene člana 61-1 Ustava.
  • 87 Ovo je prvo pitanje koje je upućeno osobama koje je u Narodnoj skupštini, u vezi sa nacrtom organsk (...)
  • 88 Većina saslušanih članova se, u prvom redu, pozvala na načelo jednakosti.

46Imajući u vidu činjenicu da se verifikacija ustavnosti zakona vrši a posteriori, putem procedure prioritetnog pitanja ustavnosti koja je uvedena organskim zakonom od 10. decembra 2009. g. koji se tiče primjene člana 61-1 Ustava,86 pojedini autori i akteri pravosuđa su se zapitali na koje bi se principe okrivljeni mogli najčešće pozivati.87 U tom smislu, već velik broj zahtjeva koji se pozivaju na načelo jednakosti, mogao bi se još povećati.88

47Iako će otvaranje procesa verifikacije ustavnosti neograničenom broju aplikanata automatski rezultirati povećanjem broja slučajeva, moguće je navesti i druga objašnjenja, koja su više pravne prirode, za ovaj eventualno iznenađujući uspjeh tradicionalnog načela jednakosti.

  • 89 Odluka CE, 7. februara 2008. g., n°267744.
  • 90 J.-M. Sauvé, saslušanje u Narodnoj skupštini od 23. juna 2009. g.; vladin komesar J.-P. Thellay je (...)

48Prvenstveno, načelo jednakosti je jedno od pravâ i slobodâ zagarantovanih Ustavom, i poštivanje ovog načela je već osigurano verifikacijom konvencionalnosti koju vrše administrativni i sudski organi. Budući da je tako, na ovaj način polje primjene principa nediskriminacije – sinonima načela jednakosti – je ograničeno. Određen članom 14 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih pravâ i fundamentalnih slobodâ, ovaj princip se primjenjuje samo na uživanje pravâ i slobodâ određenih pomenutom Konvencijom i njenim dodatnim protokolima. Također, Državni savjet u odluci »Mme Bahomar«,89 nije mogao sankcionisati kršenje načela jednakosti na osnovu Konvencije, jer ona pretpostavlja vezu sa jednim od pravâ koje štiti, što podnosilica zahtjeva nije mogla pokazati. Polje primjene načela jednakosti u francuskom ustavnom pravu je mnogo šire. Da je Vijeće u to vrijeme moglo odlučivati o ustavnosti zakonske odredbe osporene u pomenutom slučaju, ishod spora Madame Bahomar bi bio sasvim drugačiji.90

  • 91 Odluka C.C., déc. 2009-595 DC, § 13.
  • 92 B. Mathieu, saslušanje u Narodnoj skupštini, 23. juni 2009. g.
  • 93 Pierre Bon, La question prioritaire de constitutionnalité après la loi organique du 10 décembre 200 (...)
  • 94 Bon 2009 (nap. 93), 1117.
  • 95 Alexis Frank, Les critères objectifs et rationnels dans le contrôle constitutionnel de l’égalité, R (...)

49Drugo, član 23-2 Organskog zakona o primjeni člana 61-1 Ustava, koji određuje uslove prihvatljivosti zahtjeva, između ostalog, nalaže da će određena zakonska odredba moći biti osporena samo ako »već nije proglašena ustavnom u dispozitivu i obrazloženju odluke Vijeća, osim u slučaju izmjene okolnosti«. U Odluci 2009-595 od 3. decembra 2009. g., koja se tiče pomenutog zakona, Vijeće je preciziralo da to znači da, iako je određena odredba proglašena ustavnom, ona može biti ponovo razmatrana ako je »ponovno razmatranje opravdano izmjenama primjenjivih ustavnih normi ili promjenom okolnosti, pravnih ili činjeničnih, koje su nastupile nakon prethodne odluke, i koje utiču na domet kritizirane zakonske odredbe«.91 Dakle, kao što napominje nekoliko autorâ, pozivanje na okolnosti se može učiniti »delikatnim«,92 s obzirom na rizik da »a priori ocjenu ustavnosti učini relativnom i kontekstualnom«,93 što je slučaj i sa odlukama Vijeća donesenim a posteriori – sâmo proticanje vremena će izazvati promjenu u okolnostima.94 Štaviše, oprez nam se čini utoliko opravdanijim kada je riječ o načelu jednakosti. Doista, kontrola poštivanja ovog principa često se sastoji u ocjeni opravdanosti nejednakog tretmana u sličnim ili različitim situacijama, uzimajući u obzir okolnosti. Onog momenta kada se prestane zasnivati na isključivo formalnom shvaćanju jednakosti,95 primjena načela jednakosti postaje inherentno detaljna, utoliko što bi svaki novi slučaj mogao opravdati ponovno razmatranje ustavnosti od strane Vijeća.

50Kako bi se u to uvjerili, dovoljno je osvrnuti se na primjenu načela jednakosti od strane Vijeća u odlukama koje su predmet ove hronike. Oblast prava vezana uz ovo načelo otkriva da Vijeće nema jedinstvenu koncepciju jednakosti. S jedne strane, ona može biti shvaćena na formalan način i podrazumijevati jednak tretman svih pravnih subjekata, ili, s druge strane, može se odnositi na materijalno značenje i dozvoljavati da se uzmu u obzir sličnosti ili razlike u situaciji – drugačije rečeno, i za nas relevantno, u okolnostima – kako bi se opravdao različit tretman od strane Zakonodavca.

  • 96 Odluka 2009-584 (nap. 10).
  • 97 Odluka 2009-584 (nap. 10), § 5.
  • 98 Odluka 2009-584 (nap. 10), § 12; Dominique Rousseau i Pierre-Yves Gahdoun, Chronique de jurispruden (...)

51U Odluci 2009-594 o Zakonu HPST, Vijeće se izjasnilo o principu jednakosti u dva navrata, a da nije uzimalo u obzir okolnosti.96 Prvo, Vijeće smatra da zakonska odredba kojom se dozvoljava zdravstvenim ustanovama da sklapaju ugovore sa Regionalnom zdravstvenom agencijom ne narušava jednakost između korisnika javnog servisa, ukoliko su te ustanove »dužne garantovati pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti za sve i pokriti regulisane naknade i honorare«.97 Drugo, zapošljavanje direktora bolnicâ na drugi način osim konkursom, ne narušava kadrovsku jednakost, sve dok te druge metode zapošljavanja kandidatima osiguravaju potpuno jednake šanse.98 U dva gore navedena slučaja Vijeće smatra da ne postoji rizik da će oblik organizacije javnog sistema zdravstva proizvesti nejednakost i kada je riječ o korisnicima i kada je riječ o osoblju. Vijeće vrši in abstracto kontrolu poštivanja načela jednakosti i, dakle, ne pribjegava ocjeni okolnosti.

  • 99 Odluka 2009-594 (nap. 14), § 12.

52Dalje, u Odluci 2009-594 od 3. decembra 2009. g., koja se tiče Zakona o regulisanju željezničkog transporta, činjenica da ne postoji razgraničenje između komercijalnih aktivnosti i aktivnosti vezanih za upravljanje mrežom ne prouzrokuje nejednakost između ekonomskih aktera. Zaista, s obzirom da »zakon nema za cilj da, prije isteka tog roka, otvori mogućnost uspostavljanja konkurentnog sistema prevoza«,99 sredstvo kojim se služe podnosioci zahtjeva je nedjelotvorno. Drugim riječima, danas i sve do isteka ugovora koji su u toku, određenog na petnaest godina, Zakonodavac ne namjerava obezbijediti jednakost aktera u ovom sektoru. Dakle, u ovom momentu je uzaludno navoditi kršenje načela jednakosti. Međutim, ono bi moglo biti razmatrano počevši od 2025. g. Dakle, pozivajući se na isticanje važnosti zakona, Vijeće predviđa promjenu u okolnostima i relativizira domet svoje odluke.

  • 100 Odluka 2009-588 (nap. 13), § 19.
  • 101 Odluka 2009-588 (nap. 13), § 22.

53Uzimanje u obzir okolnosti i, još preciznije, razlikâ u situacijama na koje će se primijeniti zakonske odredbe, odražava jednu više materijalnu koncepciju primjene načela jednakosti. Vijeće je također, u Odluci 2009-588 od 6. avgusta 2009. g., koja se tiče odmora nedjeljom, potvrdilo da ovaj zakon narušava načelo jednakosti, ali je to opravdalo različitim situacijama u kojima se nalaze zaposlenici koji rade u »turističkoj zoni« i oni koji rade u zoni »iznimne potrošnje«.100 S druge strane, s obzirom da između Pariza i drugih urbanih aglomeracija »ne postoji nijedna razlika u situaciji koja bi opravdala da ovlast« razgraničavanja onih područja koja se mogu smatrati »turističkim zonama« u jednom slučaju bude povjerena prefektu, a u drugom izabranom predstavniku, Vijeće je sankcionisalo spornu odredbu na osnovu načela jednakosti.101

  • 102 Odluka 2009-599 (nap. 49), § 77–83.
  • 103 Frank 2009 (nap. 95), 77.
  • 104 Wanda Mastor, La contribution carbone à la lumière de la décision du Conseil constitutionnel du 29 (...)

54Naposlijetku, potrebno je dati više prostora odluci Vijeća 2009-599 koja se tiče poreza na ugljendioksid,102 pod uslovom da sudija pomno razmotri okolnosti u datom slučaju. Općenito govoreći, načelo jednakosti ne brani Zakonodavcu da reguliše na različit način različite situacije, pa čak i da predvidi, na primjer u oblasti poreza, potpuno izuzeće pojedinih obveznika, sve dok je ova razlika u tretmanu zasnovana na objektivnim i racionalnim kriterijima vezanim za svrhu zakona.103 Dakle, nakon što je razmotrilo sva potpuna izuzeća uspostavljena članom 7 Zakona o finansijama za 2010. g., koji predviđa uvođenje novog »poreza na ugljendioksid« u fiskalni sistem Francuske, Vijeće je konstatovalo da su ova izuzeća suprotna svrsi zakona i da, zbog toga, jasno kršenje jednakosti pred vlašću, neminovno prouzrokovano odstupanjem od plaćanja poreza, ne može biti opravdano. Ova odluka je sasvim u skladu sa sudskom praksom.104 Međutim, ona predstavlja novi korak u primjeni načela jednakosti, utoliko što, kako bi sankcionisalo dispozitiv, u jednom od izuzeća predviđenih zakonom, Vijeće navodi brojke i, naročito, udio industrije u emisiji ugljendioksida – 93 % – za koje su odgovorni industrijski akteri koji su pošteđeni novog poreza. Nakon što je Vijeće cijenilo na ovako temeljit način, moguće se zapitati da li će smanjenje – pa čak i za samo nekoliko stupnjeva – gore navedenog udjela izazvati promjenu okolnosti koja će opravdati ponovno razmatranje na osnovu prioritetnog pitanja ustavnosti.

2.2 Zaštita autorskih prava i pristup internetu

  • 105 Gledaj Jean Cedras, Le téléchargement illicite d’œuvres protégées par le droit d’auteur, Rapport à (...)

55Od 9. marta 2009. g., kada je usvojen Zakon br. 2004-204 o prilagodbi prava u skladu sa evolucijom kriminaliteta, krivotvorenje, zabranjeno članom L.335-2 Zakona o intelektualnoj svojini (CPI), kažnjivo je sa tri godine zatvora i 30 000 eura novčane kazne. Od 1992. g., »svaka reprodukcija, prikazivanje ili distribucija, na bilo koji način, jednog intelektualnog djela, koja predstavlja kršenje autorskih prava« (član L.335-3 CPI-a), smatra se krivotvorenjem. Shodno tome, kažnjivi su skidanje i razmjena video i muzičkih fajlova preko interneta, kada to predstavlja kršenje autorskih prava. Međutim, sudije veoma nerado, čak nikako, ne kažnjavaju na tom nivou takozvano »domaće« krivotvorenje.105

  • 106 Govor Nicolasa Sarkozya na temu Izvještaja Olivennesa o nezakonitom skidanju sa interneta (dostupan (...)
  • 107 U članu 5, Zakon govori o Nezavisnom javnom organu koji je Ustavno vijeće svojom odlukom prekvalifi (...)
  • 108 Loi relative au droit d’auteur et aux droits voisins dans la société de l’information, 3. avgust 20 (...)

56Nacrtom Zakona o promicanju distribucije i zaštite stvaralaštva na internetu, koji je Senat konačno usvojio u drugom čitanju 13. maja 2009. g., Vlada i Zakonodavac su željeli prije svega regulisati »problem« domaćeg krivotvorenja putem interneta. Nicolas Sarkozy je već u svom govoru od 23. novembra 2007. g. tvrdio da »internet ne bi smio biti ‘divlji zapad’ high-tech-a, bespravna zona u kojoj ‘razbojnici’ mogu slobodno pljačkati autorska djela«.106 Rješenje koje je odabrano je da se ovo pitanje dekriminilizira i da se moguće kažnjavanje prepusti jednom Nezavisnom administrativnom organu (AAI)107, Visokoj upravi za distribuciju djelâ i zaštitu pravâ na internetu (HADOPI) koje je zamijenilo nekadašnju Regulatornu upravu za tehničke mjere osnovanu Zakonom DADVSI 2006. g.108

  • 109 Ovaj član nameće »svim osobama koje imaju pristup sredstvima javnog komuniciranja putem interneta [ (...)

57Ovo visoko tijelo se sastoji od dva organa: kolegija i komisije za zaštitu prava. U nacrtu zakona je komisiji data ovlast da utvrdi i sankcioniše svaki propust izvršenja nove dužnosti nadzora internet veze, predviđene članom 11 Zakona.109 Nacrt zakona je tako predvidio odgovor u dvije faze u slučaju propusta: 1) Slanje opomene pretplatniku u kojoj mu se nalaže da nadzire svoj pristup internetu; 2) mogućnost sankcija u slučaju da je zabilježen drugi propust u toku jedne godine. Ta sankcija bi uslijedila nakon parničnog postupka i, zavisno od težine propusta, mogla bi se sastojati od: suspenzije pristupa internetu u trajanju od dva mjeseca do godinu dana, uz zabranu sklapanja ugovora iste vrste sa drugim operaterom, te naloga za preduzimanje mjera kako bi se izbjegli ponovni propusti, naročito tako što će instalirati neko od sredstava zaštite koja se nalaze na listi definisanoj zakonom. Pretplatnik može izbjeći sankcije samo u tri slučaja: ako je prethodno instalirao sredstvo zaštite, ako dokaže da je njegova internet konekcija bespravno korištena, ili u slučaju više sile.

  • 110 Odluka »Hadopi I« 2009-580 (nap. 12), § 7.

58Vijeće ovu obavezu nadzora, vezanu uz protuzakonito skidanje sa interneta, koje ostaje podvrgnuto propisima protiv krivotvorenja, smatra odvojenom od djela krivotvorenja.110 Dakle, bespravno »skidanje« zaštićenog sadržaja nije ono što se ovdje sankcioniše, već činjenica da pretplatnik nije preduzeo sve mjere da spriječi ovu vrstu operacije sa njegove konekcije. Ovo veoma liči na pokušaj da se uđe kroz prozor kada sudije zatvore vrata.

  • 111 Članovi osiguravaju presumpciju nevinosti i slobodu komuniciranja.

59Razmatrajući ovaj zakon na osnovu zahtjeva koji je podnijelo preko šezdeset poslanikâ, Vijeće je poništilo ovaj administrativni kazneni sistem kao neustavan, i prvenstveno suprotan članovima 9 i 11 Deklaracije o pravima čovjeka i građanina.111

  • 112 Odluka C.C., déc. 99-411 DC, 16. juni 1999.g., § 5: »Prema članu 9 Deklaracije o pravima čovjeka i (...)
  • 113 Odluka »Hadopi I« 2009-580 (nap. 12), § 18.
  • 114 Gledaj također odluka C.C., déc. 2004-496 DC, 10. juni 2004. g. u vezi sa odgovornošću vlasnika int (...)

60Preuzimajući obrazloženje principa postavljeno 1999. g.,112 Ustavno vijeće je zaključilo da se obrtanjem tereta dokazivanja u ovoj oblasti uspostavila »presumpcija krivice vlasnika pristupa internetu, [koja bi] mogla dovesti do izricanja sankcijâ kojima se oduzima ili ograničava pravo«.113 U svojoj Odluci 99-411 DC od 16. juna 1999. g., Vijeće je prepoznalo ustavnu vrijednost principa koji nalaže, po pitanju kažnjavanja i sankcionisanja, da svako odgovara samo za svoja vlastita djela.114 Dakle, pretpostavka krivice mora biti jednostavna i lako obrativa. U konkretnom slučaju, imajući u vidu poteškoće koje bi pretplatnik imao u dokazivanju da je njegova internet konekcija bila uzurpirana, Vijeće je odlučilo da poništi ovu odredbu.

  • 115 Vijeće ovdje nije poništilo samu ovlast sankcionisanja povjerenu jednom AAI-u, podsjećajući da tu m (...)
  • 116 Na evropskom nivou, u tom smislu, gledaj presudu Evropskog suda za ljudska prava od 7. decembra 197 (...)
  • 117 Odluka »Hadopi I« 2009-580 (nap. 12), § 15. Gledaj u vezi s tim također: odluka C.C., 2008-562 DC, (...)
  • 118 Gledaj Valérie Goesel-Le Bihan, Le contrôle de proportionnalité exercé par le Conseil constitutionn (...)

61Međutim, Vijeće nije imalo potrebe da precizira razloge za poništavanje s obzirom da je već konstatovalo da je kompletan »administrativni« postupak kažnjavanja neustavan. Doista, nakon što je pomirilo princip slobode komuniciranja s jedne strane, i imovinsko pravo s druge, Vijeće je odlučilo da Zakonodavac ne može takve ovlasti dati jednom nezavisnom administrativnom tijelu.115 Da bi došlo do ovog zaključka, Vijeće je najprije eksplicitno priznalo slobodu pristupa sredstvima javne komunikacije preko interneta, koja proizilazi iz slobode komunikacijâ. Vijeće je, zatim, podsjetilo na fundamentalnu važnost ove slobode za demokraciju.116 Vijeće na taj način može potvrditi da napadi na ostvarivanje tog prava moraju biti neophodni, primjereni i srazmjerni cilju.117 Vijeće stoga svojim zahvatom ostvaruje punu kontrolu proporcionalnosti.118

  • 119 Odluka »Hadopi I« 2009-580 (nap. 12), § 13.
  • 120 Odluka »Hadopi I« 2009-580 (nap. 12), § 15.
  • 121 Odluka C.C., déc. 2004-499 DC, 29. juli 2004. g., § 13. Ovdje je zaštita intelektualne svojine dire (...)
  • 122 Odluka »Hadopi I« 2009-580 (nap. 12), § 16.
  • 123 Aurélie Binet-Grosclaude, La décision du Conseil constitutionnel du 10 juin 2009 relative à la loi (...)

62Otkako je 2004. g. prihvatilo da su »zaštita intelektualne svojine«119 i njen pandan »borba protiv krivotvorenja na internetu«120 u opštem interesu,121 Vijeće je potvrdilo potrebu za mjerama zaštite. Međutim, može se reći da »usklađenost« ove procedure predstavlja problem Vijeću. Činjenica da svačije »pravo na slobodno izražavanje i komunikaciju, naročito iz svog doma« može biti ograničeno, bez prethodne intervencije sudskih organa, nije u skladu sa »prirodom slobode zagarantovane članom 11 Deklaracije iz 1789. g.«.122 Prema mišljenju Aurélie Binet-Grosclaude, ova odluka, zapravo, implicitno potvrđuje postojanje slobodâ koje su iznad drugih, i koje, u ovom slučaju, zahtijeva sudsku intervenciju. Sud time postaje čuvar slobode izražavanja.123

63Nakon odluke Vijeća, nije ostalo ništa od moći Komisije za prava HADOPI da sankcioniše one koji propuste da nadziru svoju internet konekciju, kao što je predviđeno u nacrtu zakona. Zakonodavac je uzeo u obzir ovu odluku pri razmatranju nacrta Zakona o krivičnoj zaštiti literarne i umjetničke svojine na internetu.

64Iz samog naslova nacrta zakona se vidi da je došlo do promjene registra. Sa mogućnosti sankcionisanja od strane administrativnog tijela prešlo se na kažnjavanje u skladu sa krivičnim zakonom.

  • 124 Član 8, kojim se umeće član L. 335-7-1 u CPI.
  • 125 Član L. 335-7 i L. 335-7-1 CPI.

65Prva novina koju je uveo ovaj zakon jeste uspostavljanje nove kazne komplementarne suspenziji pristupa servisu javne komunikacije putem interneta. Ova kazna je jednako povezana sa djelom krivotvorenja predviđenim članovima L.335-2, L.335-3 i L.335-4 Zakona o intelektualnoj svojini (CPI) kao i sa djelima pete klase predviđenim CPI-em. U vezi sa ovim posljednjim, komplementarna kazna je primjenjiva samo u slučaju »krajnjeg nehata« pretplatnika kome je Komisije za prava HADOPI najprije uputila »preporuku upotrebe sredstva zaštite pristupa internetu«.124 Zato je još važnije napomenuti da, u oba slučaja, primjena komplementarne kazne »sama po sebi ne utiče na obavezu plaćanja pretplate na servis«,125 te da bi svi »suspendovani« korisnici koji pokušaju sklopiti ugovor sa drugim provajderom mogli biti kažnjeni sa dvije godine zatvora i novčanom kaznom od 30.000 Eura, u skladu sa članom 434-41 Krivičnog zakona dopunjenog ovim zakonom.

  • 126 Odluka »Hadopi II« 2009-590 (nap. 51), § 20.
  • 127 »Principe de nécessité des peines«. Prim. prev.

66Kada je riječ o komplementarnoj kazni vezanoj za djelo krivotvorenja, Vijeće napominje da, u oblasti sankcionisanja i kažnjavanja, ono može vršiti kontrolu samo u slučaju očite pogreške Zakonodavca koja se sastoji od mogućeg »očiglednog nesrazmjera između djela i zapriječene kazne«.126 Vijeće zatim prihvata, bez dodatnog objašnjenja, da uspostava takve komplementarne kazne ne narušava princip »neophodnosti u propisivanju i izricanju krivičnopravnih sankcija«.127

  • 128 Odluka »Hadopi II« 2009-590 (nap. 51), § 28.
  • 129 Michael Piatek, Tadayoshi Kohno, Arvind Krishnamurthy, Challenges and Directions for Monitoring P2P (...)

67U slučaju kazni za djela iz pete klase, Vijeće je, napominjući da njegova nadležnost ne pokriva ocjenu ustavnosti propisa, proslijedilo nadležnim organima ocjenu proporcionalnosti kazne koja se može razmatrati samo »u odnosu na zbir elemenata koji čine djelo [definisanih od strane regulatorne vlasti] koje se kaznom suzbija«.128 Problem će se na kraju svesti na mogućnost određivanja lične odgovornosti za glavni prekršaj. U presudi od 23. februara 2009. g., sud u Guingamp-u odlučio je da IP adresa nije dovoljna kako bi se ustanovila krivica korisnika interneta. Također, u studiji objavljenoj 9. juna 2008. g.,129 dva profesora i jedan student sa Univerziteta u Washingtonu su uspjeli uvjeriti kako je printer bio taj koji je skidao zažtićene fajlove sa interneta.

  • 130 Odluka 2009-578 (nap. 11), § 4.

68Konačno, u alineji 22 preambule, Vijeće je odmah potvrdilo da je obaveza suspendovanog korisnika da nastavi plaćati pretplatu »zasnovana na činjenici da pretplatnik snosi posljedice nepoštivanja ugovora«, kao i da ova obaveza ne predstavlja »niti kaznu niti sankciju kaznenog karaktera«. U tom slučaju, ova obaveza ne krši niti jedno ustavno načelo. U martu iste godine, Vijeće je već presudilo da »prelevman na finansijska sredstva stambenih ustanova sa socijalnim najamninama […] ne predstavlja sankciju kaznenog karaktera« jer »nema za cilj kazniti neispunjavanje obavezâ određenih zakonom ili propisom«.130 Vijeće je ovdje koherentno u pogledu ove materije, iako bismo voljeli da je ponudilo potpunije obrazloženje prirode kazne ili sankcije kaznenog karaktera.

  • 131 Odluka C.C., déc. 2002-461 DC, 29. avgust 2002. g.
  • 132 Odluka »Hadopi II« 2009-590 (nap. 51), § 14.

69Drugu novinu predstavlja činjenica da su djela krivotvorenja stavljena na listu djelâ koja su u nadležnosti suda za prekršaje, kojeg predstavlja jedan sudija, kao i to da žrtva ima mogućnost zatražiti od suda da odlučuje putem kaznenog naloga. U vezi s tim, važno je napomenuti da se argumentacija članova Parlamenta, podnosioca zahtjeva, više ticala ustavnosti postupka u kojem sudi jedan sudija, nego njegove primjenjivosti na djelo krivotvorenja. Vijeće je s lakoćom odbacilo prigovore upućujući na svoju odluku od 29. avgusta 2002. g., u kojoj je o tome moglo odlučivati.131 Na kraju, Vijeće je poništilo samo negativnu nadležnost Zakonodavca u smislu da u okviru ovog pojednostavljenog postupka nije predvidio način osporavanja kaznenog naloga od strane žrtve.132

Vrh strani

Seznam navedenk

Laurence BAGHESTANI-PEREY, Anne-Laure CASSARD-VALEMBOIS, Laetitia JANICOT, 2008: Chronique de jurisprudence constitutionnelle n°6 (premier semestre 2008) (1ère partie). Petites Affiches 2008-260. 6–19.

Laurence BAGHESTANI, Anne-Laure CASSARD-VALEMBOIS, Laetitia JANICOT, 2009a: Chronique de jurisprudence constitutionnelle n°7. Petites Affiches 2009-153.

— 2009b: Chronique de jurisprudence constitutionnelle n°7 (suite et fin). Petites affiches 2009-155.

André BARILARI, 2010: La contribution carbone et le conseil constitutionnel : une censure annoncée ?, La semaine juridique. Édition générale 2010-3. 39–42.

Philippe BILLET, 2010: L’invalidation de la contribution carbone. La semanie juridique. Administrations et collectivités territoriales 2010-4. 31–35.

Aurélie BINET-GROSCLAUDE, 2009: La décision du Conseil constitutionnel du 10 juin 2009 relative à la loi favorisant la diffusion et la protection de la création sur internet : un coup d’arrêt au pouvoir de sanction des AAI ?. Droit pénal 2009-11.

Pierre BON, 2009: La question prioritaire de constitutionnalité après la loi organique du 10 décembre 2009. RFDA – Revue française du droit administratif 2009.

Jean CEDRAS, Le téléchargement illicite d’œuvres protégées par le droit d’auteur, Rapport à Monsieur le Ministre de la Culture et de la Communication, april 2007.

Jean-Baptiste DENEUVILLERS, 2006: Le contrôle interne de constitutionnalité des lois. Revue Administrative (2006) 350.

Alexis FRANK, 2009: Les critères objectifs et rationnels dans le contrôle constitutionnel de l’égalité. RDP – Revue du droit public et de la science politique en France et à l'étranger, 1/2009.

Richard GHEVONTIAN, Sophie LAMOUROUX, Olivier LE BOT, Erwan KERVICHE, 2009: Jurisprudence du Conseil constitutionnel. RFDC – Revue française de droit constitutionnel (2009/3) 79. 575–600.

Valérie GOESEL-LE BIHAN, 2009: Le contrôle de proportionnalité exercé par le Conseil constitutionnel : présentation générale, Petites affiches 2009-46. 62–69.

Wanda MASTOR, 2009: La contribution carbone à la lumière de la décision du Conseil constitutionnel du 29 décembre 2009: chronique d’une mort - et d’une renaissance - annoncées ?, AJDA Actualités JuridiquesDroit Administratif 2009.

Guillaume MERLAND, 2004: Le principe d’égalité. Revue administrative (July 2004) 340. 370–373.

Michael PIATEK, Tadayoshi KOHNO, Arvind KRISHNAMURTHY, 2008: Challenges and Directions for Monitoring P2P File Sharing Networks – or – Why My Printer Received a DMCA Takedown Notice. University of Washington Technical Report. 9th June 2008. (http://dmca.cs.washington.edu/uwcse_dmca_tr.pdf).

Thierry RAMBAUD, Agnès ROBLOT-TROIZIER, 2009: Chronique de jurisprudence - Droit administratif et droit constitutionnel. RFDA – Revue française du droit administratif 2009.

Dominique ROUSSEAU, 2006: Jurisprudence constitutionnelle 2005. RDP – Revue du droit public et de la science politique en France et à l'étranger 1/2006.

Dominique ROUSSEAU, Pierre-Yves GAHDOUN, 2010: Chronique de jurisprudence constitutionnelle 2009. RDP – Revue du droit public et de la science politique en France et à l'étranger 1/2010.

Patrick WACHSMANN, 2009: La séparation des pouvoirs contre les libertés ?, AJDA Actualités JuridiquesDroit Administratif.

*

French Court Decisions. Constitutional Council (www.conseil-constitutionnel.fr):

C.C., déc. 73-51 DC (Taxation d'office) from 27th December 1973.

C.C., déc. 82-143 DC from 30th July 1982.

— C.C., déc. 88-248 DC from 17th January 1989.

— C.C., déc. 89-260 DC from 28th July 1989.

— C.C., déc. 92-305 DC from 21st February 1992.

C.C., déc. 99-411 DC from 16th June 1999.

— C.C., déc. 2000-433 DC from 27th July 2000.

C.C., déc. 2000-441 DC (Loi de finances rectificative pour 2000) from 28th December 2000.

C.C., déc. 2001-455 DC (Loi de modernisation sociale) from 12th January 2002.

— C.C., déc. 2002-461 DC from 29th August 2002.

C.C., déc. 2003-474 DC (Loi de programme pour l'outre-mer) from 17th July 2003.

C.C., déc. 2003-488 DC (Loi de finances rectificative pour 2003) from 29th December 2003.

C.C., déc. 2004-496 DC from 10th June 2004.

C.C., déc. 2004-499 DC from 29th July 2004.

C.C., déc. 2004-509 DC (Loi de programmation pour la cohésion sociale) from 13th January 2005.

C.C., déc. 2005-512 DC (Loi d'orientation et de programme pour l'avenir de l'école) from 21st April 2005.

C.C., déc. 2005-526 (Résolution modifiant le règlement de l'Assemblée nationale) from 13th October 2005.

— C.C., déc. 2005-528 DC from 15th December 2005.

C.C., déc. 2006-537 DC (Résolution tendant à modifier le règlement de l'Assemblée nationale) from 22nd June 2006.

— C.C., déc. 2006-540 DC from 27th July 2006.

C.C., déc. 2008-562 DC from 21st February 2008.

C.C., déc. 2008-568 DC (Loi portant rénovation de la démocratie sociale et réforme du temps de travail) from 7th August 2008.

C.C., déc. 2009-576 (Loi organique relative à la nomination des présidents des sociétés France Télévisions et Radio France et de la société en charge de l'audiovisuel extérieur de la France) from 3rd March 2009.

— C.C., déc. 2009-577 DC (Loi relative à la communication audiovisuelle et au nouveau service public de la télévision) from 3rd March 2009.

— C.C., déc. 2009-578 DC (Loi de mobilisation pour le logement et de lutte contre l'exclusion) from 18th March 2009.

— C.C., déc. 2009-579 DC (Loi organique relative à l'application des articles 34-1, 39 et 44 de la Constitution) from 9th April 2009.

— C.C., déc. 2009-580 DC (Loi favorisant la diffusion et la protection de la création sur internet; Hadopi I) from 10th June 2009.

— C.C., déc. 2009-581 DC (Résolution tendant à modifier le règlement de l'Assemblée nationale) from 25th June 2009.

— C.C., déc. 2009-582 DC (Résolution tendant à modifier le règlement du Sénat) from 25th June 2009.

— C.C., déc. 2009-584 DC (Loi portant réforme de l’hôpital et relative aux patients, à la santé et aux territoires) from 16th July 2009.

— C.C., déc. 2009-587 DC (Loi organique relative à l'évolution institutionnelle de la Nouvelle-Calédonie et à la départementalisation de Mayotte) from 30th July 2009.

— C.C., déc. n° 2009-588 DC (Loi réaffirmant le principe du repos dominical et visant à adapter les dérogations à ce principe dans les communes et zones touristiques et thermales ainsi que dans certaines grandes agglomérations pour les salariés volontaires; Repos dominical) from 6th August 2009.

— C.C., déc. 2009-590 DC (Loi relative à la protection pénale de la propriété littéraire et artistique sur internet; Hadopi II) from 22nd October 2009.

— C.C., déc. 2009-592 DC (Loi relative à l’orientation et à la formation professionnelle tout au long de la vie) from 19th November 2009.

— C.C., déc. 2009-593 DC (Loi pénitentiaire) from 19th November 2009.

— C.C., déc. 2009-594 DC (Loi relative à la régulation des transports ferroviaires et portant diverses dispositions relatives aux transports) from 3rd December 2009.

— C.C., déc. 2009-595 DC (Loi organique relative à l’application de l’article 61-1 de la Constitution) from 3rd December 2009.

— C.C., déc. 2009-599 DC (Loi de finances pour 2010) from 29th December 2009.

— C.C., déc. 2009-600 DC (Loi de finances rectificative pour 2009) from 29th December 2009.

Ordinary Courts:

— TGI de Paris, decision from 21st June 2006, Pathe Renn Production et autres c/ 9 Telecom Réseau et autres.

— TGI de Rennes, decision from 30th November 2006, Scpp, Sppf c/ Anne Sophie L.

— TGI de Nantes, decision from 11th January 2007, Syndicat de l’édition vidéo et autres / Cynthia C., Sébastien G.

— CA de Versailles, decision from 16th March 2007, Alain O. c/ Sacem et autres.

State's Council: CE n°267744 from 7th February 2008.

Vrh strani

Notes

1 O ciljevima od ustavne važnosti, gledaj našu prvu hroniku: Kronika francoskega ustavnega prava (januar 2007–marec 2008), Revus (2008) 7, 101–109 (www.revus.eu); Chronique de jurisprudence constitutionnelle française janvier 2007 – mars 2008, Les cahiers de la recherche sur les droits fondamentaux, n°6, 2008, str. 175 ss.

2 Odluka »Audiovizuelna komunikacija« C.C., déc. 2009-577 DC, 3. mart 2009. g., Loi relative à la communication audiovisuelle et au nouveau service public de la télévision, § 3. Sve odluke francuskog ustavnog vijeća dostupne su na: www.conseil-constitutionnel.fr.

3 O ovome: Richard Ghevontian, Sophie Lamouroux, Olivier Le Bot i Erwan Kerviche, Jurisprudence du Conseil constitutionnel, RFDC – Revue française de droit constitutionnel 2009/3, n°79, str. 590; Laurence Baghestani, Anne-Laure Cassard-Valembois i Laetitia Janicot, Chronique de jurisprudence constitutionnelle n°7, Petites Affiches, 2009, n° 153, str. 11.

4 Odluka C.C., déc. 2009-595 DC, 3. decembar 2009. g., Loi organique relative à l’application de l’article 61-1 de la Constitution, § 4.

5 Odluka C.C., déc. 2009-579 DC, 9. april 2009. g., Loi organique relative à l'application des articles 34-1, 39 et 44 de la Constitution.

6 Odluka C.C., déc. 92-305 DC, 21. februar 1992. g.

7 Laurence Baghestani, Anne-Laure Cassard-Valembois i Laetitia Janicot, Chronique de jurisprudence constitutionnelle n°7 (suite et fin), Petites affiches, 2009, n° 155, str. 9 ss.: »Ustavna reforma od 23. jula 2008. g. nije zahtijevala ovakav razvoj, jer ona nalaže poštivanje pravičnosti suđenja samo u okviru ocjene zakonâ koja se vrši a posteriori. Ali, ona ga objašnjava, utoliko što bi trebala dovesti do obnove razmatranjâ postupka pred Vijećem, koja su već mogla biti pokrenuta, i u kojoj Vijeće mora učestvovati.«

8 »Réserve d'interprétation« omogućava Vijeću da izbjegne proglašavanje određene zakonske odredbe neustavnom, tako što će reći da je ona ustavna, pod uslovom da se tumači ili primjenjuje na način koji je Vijeće preciziralo. Prim. prev.

9 Odluka C.C., déc. 2009-592 DC, 19. novembra 2009. g, Loi relative à l’orientation et à la formation professionnelle tout au long de la vie, § 6.

10 Odluka »Zakon HPST« C.C., déc. 2009-584 DC, 16. jula 2009. g., Loi portant réforme de l’hôpital et relative aux patients, à la santé et aux territoires, § 29.

11 Odluka C.C., déc. n° 2009-578 DC, 18. mart 2009. g., Loi de mobilisation pour le logement et de lutte contre l'exclusion, § 24.

12 Odluka »Hadopi I« C.C., déc. 2009-580 DC, 10. juni 2009. g., Loi favorisant la diffusion et la protection de la création sur internet, § 7.

13 Odluka »Nedeljski odmor« C.C., déc. n° 2009-588 DC, 6. avgust 2009. g., Loi réaffirmant le principe du repos dominical et visant à adapter les dérogations à ce principe dans les communes et zones touristiques et thermales ainsi que dans certaines grandes agglomérations pour les salariés volontaires, cons. 7.

14 Odluka »Trasports ferroviaires« C.C., déc. 2009-594 DC, 3. decembar 2009. g., Loi relative à la régulation des transports ferroviaires et portant diverses dispositions relatives aux transports, § 11.

15 Odluka C.C., déc. 2005-526, 13. oktobar 2005. g., Résolution modifiant le règlement de l'Assemblée nationale, cons. 5, i Odluka C.C., déc. 2005-512 DC, 21. april 2005. g., Loi d'orientation et de programme pour l'avenir de l'école, § 4.

16 Dalje, u §2 zajedničkom za obje odluke, Vijeće detaljno navodi referentne norme iz oblasti ocjenjivanja rezolucijâ kojima se mijenjaju pravilnici skupština: radi se o Ustavu ali također i o organskim zakonima na koje on upućuje, kao i o zakonskim aktima donesenim za njegovu primjenu.

17 Odluka C.C., déc. 2006-537 DC, 22. juni 2006. g., Résolution tendant à modifier le règlement de l'Assemblée nationale, § 10.

18 Odluka C.C., déc. 2009-581 DC, 25. juni 2009. g., Résolution tendant à modifier le règlement de l'Assemblée nationale, §§ 28 i 29. Rezolucija je predvidjela mogućnost Predsjednika da okonča debatu nakon izjašnjavanja četiri govornika iz redova opozicije ili manjina.

19 Odluka 2009-581 (nap. 18), § 20. Treba primijetiti da je Vijeće već izrazilo »réserve d'interprétation« u vezi sa ograničenjem vremena za izlaganje, u svojoj Odluci 2006-537 (nap. 17), § 10.

20 Odluka 2006-537 (nap. 17), § 12.

21 Odluka 2006-537 (nap. 17), §§ 34 i 35, kao i 44, iz oblasti finansijskog prava.

22 Odluka C.C., déc. 2009-582, 25. juni 2009. g., Résolution tendant à modifier le règlement du Sénat, § 30.

23 Član 115 koji se odnosi na obavezu svih stanara da instaliraju detektor dima; član 123 koji ima za cilj proširenje primjene određenih dijelova CGCT-a na općine Francuske Polinezije.

24 Odluka 2009-578 (nap. 11), § 30 i sledeći.

25 »Cavaliers legislatifs« su odredbe dodane u nacrt određenog zakona, koje nisu u vezi sa tematikom i svrhom tog zakona, i koje ne bi bile usvojene da su prezentirane zasebno. Prim. prev.

26 Odluka 2009-577 (nap. 2).

27 U tom pogledu, Vijeće ističe da je odluka da se imenovanjâ podvrgnu ovoj proceduri imala za cilj »garantovati neovisnost nacionalnih društava za emitovanje i na taj način pomoći ostvarivanju slobode komunikacijâ« (Odluka C.C., déc. 2009-576, 3. mart 2009. g., Loi organique relative à la nomination des présidents des sociétés France Télévisions et Radio France et de la société en charge de l'audiovisuel extérieur de la France, § 4), opravdane »važnošću tih pozicija za garantovanje pravâ i slobodâ« (Odluka 2009-577 (nap. 2), § 7).

28 Ova nadležnost je prije proizilazila jedino iz ovlasti CSA; podnosioci zahtjeva su naveli da će ovaj prenos ovlasti na izvršnu vlast štetiti »slobodi komunikacijâ, garantovanoj članom 11 Deklaracije iz 1789. g., ustavnom cilju pluralizma stavova i mišljenja, kao i, konsekventno tome, novim odredbama člana 34 Ustava.« Međutim, Vijeće je odbilo da razmatra ovaj prenos ovlasti, utoliko što je ta ovlast Predsjednika podvrgnuta suglasnosti pomenutog autoriteta (alineja 8 preambule Odluke), što predstavlja dovoljnu garanciju za očuvanje tih pravâ. O ovome: Ghevontian, Lamouroux, Le Bot i Kerviche 2009 (nap. 3), 590.

29 Odluka 2009-577 (nap. 2), § 9.

30 Baghestani, Cassard-Valembois i Janicot 2009b (nap. 7), 10.

31 Član 13 Ustava predviđa da Predsjednik ne može pristupiti imenovanju ako »zbir negativnih glasova u svakoj komisiji predstavlja najmanje tri petine glasova u obje komisije«.

32 Odluka 2009-577 (nap. 2), § 13.

33 Ghevontian, Lamouroux, Le Bot i Kerviche 2009 (nap. 3), 595.

34 Odluka 2009-577 (nap. 2), § 14. Vijeće je formulisalo »réserve d’interprétation« kako bi prešlo na promjenu kvalifikacije stava, te kako bi ovu odredbu uskladilo sa Ustavom; gledaj infra kada je riječ o »réserves d'interprétation«.

35 Doista, u ovoj odredbi je predviđena mogućnost da parlamentarne komisije »formulišu mišljenje o specifikacijama u roku od šest sedmica«. Dakle, »od momenta kada su specifikacije 'određene' dekretom, nacrt specifikacija predstavlja nacrt regulatornog akta«. Commentaire de la décision n° 2009-577 DC – 3 mars 2009, loi relative à la communication audiovisuelle et au nouveau service public de la télévision, Les Cahiers du Conseil constitutionnel, n° 26, str. 17–18. Vijeće je zaključilo da »osporeni zakon dozvoljava zakonodavnoj vlasti da se upliće u regulatornu vlast; stoga ovaj zakon mora biti proglašen neustavnim« (§ 31).

36 Odluka C.C., déc. 82-143 DC, 30. juli 1982. g.

37 Odluka 2005-512 (nap. 15).

38 O ovome, gledaj Thierry Rambaud i Agnès Roblot-Troizier, Chronique de jurisprudence - Droit administratif et droit constitutionnel, RFDA – Revue française du droit administratif 2009, str. 580 ss.

39 Odluka 2009-579 (nap. 5).

40 Odluka 2009-579 (nap. 5), § 16. Vijeće je također izrazilo nekoliko rezervi koje imaju za cilj očuvanje ovog principa; gledaj infra.

41 Patrick Wachsmann, La séparation des pouvoirs contre les libertés ?, AJDA Actualités JuridiquesDroit Administratif, 2009, str. 617.

42 Wachsmann 2009 (nap. 41), 617, i Baghestani, Cassard-Valembois i Janicot 2009b (nap. 7), 11.

43 Wachsmann 2009 (nap. 41), 617.

44 Baghestani, Cassard-Valembois i Janicot 2009b (nap. 7), 9.

45 Odluka 2009-584 (nap. 10), § 22.

46 Odluka C.C., déc. 2009-587 DC, 30. juli 2009. g., Loi organique relative à l'évolution institutionnelle de la Nouvelle-Calédonie et à la départementalisation de Mayotte.

47 Odluka 2009-587 (nap. 46), § 16.

48 Odluka 2009-576 (nap. 27), § 4; odluka 2009-587 (nap. 46), § 8; i odluka »Loi pénitentiaire« C.C., déc. 2009-593 DC, 19. novembar 2009. g., §§ 8 i 9.

49 Odluka C.C., déc. 2009-599 DC, 29. decembar 2009. g., Loi de finances pour 2010, §§ 108–111, i odluka C.C., déc. 2009-600 DC, 29. decembar 2009. g., Loi de finances rectificative pour 2009, § 12.

50 Odluka 2009-577 (nap. 2), §§ 32–34.

51 Odluka »Hadopi II« C.C., déc. 2009-590 DC, 22. oktobar 2009. g., Loi relative à la protection pénale de la propriété littéraire et artistique sur internet.

52 Vijeće je već u nekoliko odluka imalo priliku precizirati domen svojih ovlasti tumačenja, tačnije u Odluci C.C., déc. 2001-455 DC, 12. januar 2002. g., Loi de modernisation sociale, § 9, i odluci C.C., déc. 2004-509 DC, 13. januar 2005. g., Loi de programmation pour la cohésion sociale, § 25.

53 Odluka 2009-595 (nap. 4); gledaj infra.

54 Vijeće se koristi ovom metodom u slučajevima kada »zakon nije predvidio dovoljno precizne odredbe i kada ti propusti štete osnovnim garancijama zaštićenim Ustavom« (Guillaume Drago, Contentieux constitutionnel français, PUF, 1998, str. 419–420).

55 Odluka »Loi pénitentiaire« 2009-593 (nap. 48).

56 Odluka »Loi pénitentiaire« 2009-593 (nap. 48), § 6.

57 Odluka »Hadopi I« 2009-580 (nap. 12).

58 Odluka »Hadopi I« 2009-580 (nap. 12), § 38.

59 Odluka 2009-577 (nap. 2).

60 Gledaj Olivier Le Bot, Jurisprudence du Conseil constitutionnel, RFDC – Revue française de droit constitutionnel, 2009/3, n° 79, str. 595.

61 Odluka »Audiovizuelna komunikacija« 2009-577 (nap. 2), § 19.

62 Le Bot 2009 (nap. 60), 596.

63 Odluka »Zakon HPST« 2009-584 (nap. 10).

64 Gledaj Guillaume Merland, Le principe d’égalité, Revue administrative, 1.. jula 2004. g., n° 340, str. 370: »načelo jednakosti je osnovno pravo na čije kršenje se najčešće pozivaju podnosioci u prilog svom zahtjevu«.

65 Merland 2004 (nap. 64), 370.

66 Porez na ugljendioksid je tako trebao omogućiti smanjenje emisije stakleničkih gasova i na taj način boriti se protiv globalnog zatopljenja. Ovaj porez se nije trebao primjenjivati na preduzeća koja su podvrgnuta režimu kvotâ emisije stakleničkih gasova Evropske unije, koji je uspostavljen Direktivom 2003/87/CE od 13. oktobra 2003.g., koja ustanovljuje sistem razmjene kvota emisije stakleničkih gasova u Evropskoj zajednici.

67 Odluka C.C., déc. 73-51 DC, 27. decembar 1973. g., Taxation d'office; odluka C.C., déc. 2000-441 DC, 28. decembar 2000. g., Loi de finances rectificative pour 2000; odluka C.C., déc. 2003-474 DC, 17. juli 2003. g., Loi de programme pour l'outre-mer.

68 Odluka 2009-578 (nap. 11), § 20. U ovoj odluci, Vijeće je ocijenilo da je odredba kojom se uspostavlja razlika u situaciji koja nije zasnovana na opštem interesu i koja nije u vezi sa svrhom zakona - dodjela smještaja onima koji su najugroženiji - suprotna načelu jednakosti.

69 Odluka 2009-599 (nap. 49), § 80.

70 Dominique Rousseau, Jurisprudence constitutionnelle 2005, RDP Revue du droit public et de la science politique en France et à l'étranger, 1. januar 2006. g., n° 1, 265–266; Jean-Baptiste Deneuvillers, Le contrôle interne de constitutionnalité des lois, Revue Administrative, 1. mart 2006. g., n° 350, 138.

71 Odluka C.C., déc. 2008-568 DC, 7. avgust 2008. g., Loi portant rénovation de la démocratie sociale et réforme du temps de travail. Gledaj Laurence Baghestani-Perey, A.-L. Cassard-Valembois, L. Janicot, Chronique de jurisprudence constitutionnelle n° 6 (premier semestre 2008) (1ère partie), Petites Affiches, 29 décembre 2008, n° 260, str. 6–19.

72 Odluka C.C., déc. 2003-488 DC, 29. decembar 2003. g., Loi de finances rectificative pour 2003.

73 Odluka 2009-599 (nap. 49), § 79.

74 Odluka 2009-599 (nap. 49), § 81.

75 Član 9 nacrta zakona se ticao sistema redistribucije poreza na ugljendioksid.

76 Odluka 2009-599 (nap. 49), § 81.

77 Direktiva 2003/87/CE od 13. oktobra 2003. g. kojom se uspostavlja sistem razmjene kvota emisije stakleničkih gasova u zajednici.

78 André Barilari, La contribution carbone et le conseil constitutionnel : une censure annoncée ?, La semaine Juridique. Edition générale, 18. januar 2010. g., n° 3, str. 42.

79 Barilari 2010 (nap. 78), 42.

80 Zakon n° 2009-974 od 10. avgusta 2009. g.

81 Odluka »Nedeljski odmor« 209-588 (nap. 13).

82 Odluka Suda pravde evropskih zajednica C-127/07, 16. decembar 2008. g., Société Arcelor Atlantique et Lorraine e.a.

83 Odluka Suda pravde evropskih zajednica C-127/07 (nap. 82), § 43.

84 Član 7, II nacrta Zakona o finansijama za 2010.g., usvojen 18. decembra 2009. g.

85 Philippe Billet, L’invalidation de la contribution carbone, La semanie juridique. Administrations et collectivités territoriales, 25. januar 2010. g., n° 4, str. 35.

86 Zakon n°2009-1523 od 10. decembra 2009. g., koji se tiče primjene člana 61-1 Ustava.

87 Ovo je prvo pitanje koje je upućeno osobama koje je u Narodnoj skupštini, u vezi sa nacrtom organskog zakona o primjeni člana 61-1 Ustava, saslušala Komisija za ustavne zakone, legislativu i opću administraciju Republike; saslušanje je bilo otvoreno za novinare.

88 Većina saslušanih članova se, u prvom redu, pozvala na načelo jednakosti.

89 Odluka CE, 7. februara 2008. g., n°267744.

90 J.-M. Sauvé, saslušanje u Narodnoj skupštini od 23. juna 2009. g.; vladin komesar J.-P. Thellay je dodao da se moglo »učiniti čudnim da je podnosilac zahtjeva uspio uvjeriti u diskriminatorni karakter jedne odredbe, a da to nije mogao postići pozivanjem na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima«, zaključci Državnog vijeća od 7. februara 2008. g., Mme veuve Rahba Bahomar, RFDA, – Revue française du droit administratif 2008, str. 516.

91 Odluka C.C., déc. 2009-595 DC, § 13.

92 B. Mathieu, saslušanje u Narodnoj skupštini, 23. juni 2009. g.

93 Pierre Bon, La question prioritaire de constitutionnalité après la loi organique du 10 décembre 2009, RFDA – Revue française du droit administratif 2009, str. 1117.

94 Bon 2009 (nap. 93), 1117.

95 Alexis Frank, Les critères objectifs et rationnels dans le contrôle constitutionnel de l’égalité, RDP – Revue du droit public et de la science politique en France et à l'étranger, n°1-2009, str. 77.

96 Odluka 2009-584 (nap. 10).

97 Odluka 2009-584 (nap. 10), § 5.

98 Odluka 2009-584 (nap. 10), § 12; Dominique Rousseau i Pierre-Yves Gahdoun, Chronique de jurisprudence constitutionnelle 2009, RDP – Revue du droit public et de la science politique en France et à l'étranger, n°1-2010, str. 292.

99 Odluka 2009-594 (nap. 14), § 12.

100 Odluka 2009-588 (nap. 13), § 19.

101 Odluka 2009-588 (nap. 13), § 22.

102 Odluka 2009-599 (nap. 49), § 77–83.

103 Frank 2009 (nap. 95), 77.

104 Wanda Mastor, La contribution carbone à la lumière de la décision du Conseil constitutionnel du 29 décembre 2009: chronique d’une mort - et d’une renaissance - annoncées ?, AJDA Actualités JuridiquesDroit Administratif, 2010, 281.

105 Gledaj Jean Cedras, Le téléchargement illicite d’œuvres protégées par le droit d’auteur, Rapport à Monsieur le Ministre de la Culture et de la Communication, april 2007. Na primjer TGI de Paris, 21. juni 2006, Pathe Renn Production et autres c/ 9 Telecom Réseau et autres; TGI de Rennes, 30. novembar 2006, Scpp, Sppf c/ Anne Sophie L.; TGI de Nantes, 11. januar 2007, Syndicat de l’édition vidéo et autres c/ Cynthia C., Sébastien G.; CA de Versailles, 16. mart 2007, Alain O. c/ Sacem et autres.

106 Govor Nicolasa Sarkozya na temu Izvještaja Olivennesa o nezakonitom skidanju sa interneta (dostupan na stranici http://www.numerama.com/magazine/5691-urgent-le-discours-de-nicolas-sarkozy-accord-olivennes.html, posjećenoj 10. marta 2010. g.).

107 U članu 5, Zakon govori o Nezavisnom javnom organu koji je Ustavno vijeće svojom odlukom prekvalifikovalo u Nezavisni administrativni organ; Odluka »Hadopi I« 2009-580 (nap. 12), § 4.

108 Loi relative au droit d’auteur et aux droits voisins dans la société de l’information, 3. avgust 2006. g.

109 Ovaj član nameće »svim osobama koje imaju pristup sredstvima javnog komuniciranja putem interneta […] obavezu da paze da njihova internet konekcija ne bi bila korištena u svrhe reprodukcije, predstavljanja, stavljanja na raspolaganje ili distribucije u javnosti djela ili predmeta zaštićenih autorskim pravom ili srodnim pravom, bez dozvole nosioca pomenutih pravâ«.

110 Odluka »Hadopi I« 2009-580 (nap. 12), § 7.

111 Članovi osiguravaju presumpciju nevinosti i slobodu komuniciranja.

112 Odluka C.C., déc. 99-411 DC, 16. juni 1999.g., § 5: »Prema članu 9 Deklaracije o pravima čovjeka i građanina : ''Svaki čovjek se smatra nevinim, sve dok ne bude proglašen krivim; ako se hapšenje smatra neophodnim, svaka nepotrebna strogost mora biti oštro spriječena zakonom''; iz čega proizilazi da, u principu, Zakonodavac ne smije uspostaviti presumpciju krivice u domenu represije; da, međutim, u iznimnim slučajevima, takve presumpcije mogu biti uspostavljene, naročito u oblasti prekršaja, ukoliko presumpcija ne postane neoboriva, te ako su ispoštovana prava odbrane i ako činjenice razumno ukazuju na krivicu.«

113 Odluka »Hadopi I« 2009-580 (nap. 12), § 18.

114 Gledaj također odluka C.C., déc. 2004-496 DC, 10. juni 2004. g. u vezi sa odgovornošću vlasnika internet domena.

115 Vijeće ovdje nije poništilo samu ovlast sankcionisanja povjerenu jednom AAI-u, podsjećajući da tu mogućnost ima zakonodavac (odluka »Hadopi I« 2009-580 (nap. 12), § 14). Gledaj u tom smislu, odluka C.C., déc. 88-248 DC, 17. januar 1989. g., § 27; odluka C.C., déc. 89-260 DC, 28. juli 1989. g., § 6 ; odluka C.C., déc. 2000-433 DC, 27. juli 2000. g., § 50; odluka C.C., déc. 2006-540 DC, 27. juli 2006. g., § 71. Za detaljniju analizu ovlasti krivičnog sankcionisanja od strane AAI-a, gledaj A. Binet-Grosclaude, La décision du Conseil constitutionnel du 10 juin 2009 relative à la loi favorisant la diffusion et la protection de la création sur internet : un coup d’arrêt au pouvoir de sanction des AAI ?, Droit pénal, n°11, novembar 2009. g.

116 Na evropskom nivou, u tom smislu, gledaj presudu Evropskog suda za ljudska prava od 7. decembra 1976. g., aff. Handyside c. Royaume-Uni, §49: »Sloboda izražavanja čini jedan od temelja takvog društva [demokratskog], jedan od preduslova za njegov napredak i razvoj«.

117 Odluka »Hadopi I« 2009-580 (nap. 12), § 15. Gledaj u vezi s tim također: odluka C.C., 2008-562 DC, 21. februar 2008. g., koja se tiče slobode pojedinca, slobode kretanja i poštivanja privatnosti. Vijeće je već odredilo kriterij za ocjenjivanje adekvatnosti mjere, blizak onome za prilagođenost. U tom smislu gledaj odluka C.C., déc. 2005-528 DC, 15. decembar 2005. g., § 15.

118 Gledaj Valérie Goesel-Le Bihan, Le contrôle de proportionnalité exercé par le Conseil constitutionnel : présentation générale, Petites affiches, n°46, 5. mart 2009. g., str. 62–69.

119 Odluka »Hadopi I« 2009-580 (nap. 12), § 13.

120 Odluka »Hadopi I« 2009-580 (nap. 12), § 15.

121 Odluka C.C., déc. 2004-499 DC, 29. juli 2004. g., § 13. Ovdje je zaštita intelektualne svojine direktno povezana sa pravom na svojinu, utoliko što se njegovo polje primjene proširilo na »nove domene« (napomenuto u odluci C.C., déc. 2006-540 DC, 27. juli 2006. g., § 15).

122 Odluka »Hadopi I« 2009-580 (nap. 12), § 16.

123 Aurélie Binet-Grosclaude, La décision du Conseil constitutionnel du 10 juin 2009 relative à la loi favorisant la diffusion et la protection de la création sur internet : un coup d’arrêt au pouvoir de sanction des AAI ?, Droit pénal, n°11, novembar 2009. g., §18.

124 Član 8, kojim se umeće član L. 335-7-1 u CPI.

125 Član L. 335-7 i L. 335-7-1 CPI.

126 Odluka »Hadopi II« 2009-590 (nap. 51), § 20.

127 »Principe de nécessité des peines«. Prim. prev.

128 Odluka »Hadopi II« 2009-590 (nap. 51), § 28.

129 Michael Piatek, Tadayoshi Kohno, Arvind Krishnamurthy, Challenges and Directions for Monitoring P2P File Sharing Networks – or – Why My Printer Received a DMCA Takedown Notice, University of Washington Technical Report, 9. juni 2008. g. (http://dmca.cs.washington.edu/uwcse_dmca_tr.pdf).

130 Odluka 2009-578 (nap. 11), § 4.

131 Odluka C.C., déc. 2002-461 DC, 29. avgust 2002. g.

132 Odluka »Hadopi II« 2009-590 (nap. 51), § 14.

Vrh strani

Priporočena oblika sklicevanja:

Bibliografski sklic

Xavier Aurey, Aurore Catherine, Anne-Sophie Denolle, Marie Rota, Antoine Siffert in Vincent Souty, «Hronika francuske ustavne prakse»Revus, 12 | 2010, 179-194.

Spletni sklic

Xavier Aurey, Aurore Catherine, Anne-Sophie Denolle, Marie Rota, Antoine Siffert in Vincent Souty, «Hronika francuske ustavne prakse»Revus [Spletna izdaja], 12 | 2010, Datum spletne objave: 10 juin 2012, ogled: 28 mars 2024. URL: http://journals.openedition.org/revus/310; DOI: https://doi.org/10.4000/revus.310

Vrh strani

Avtorji

Xavier Aurey

Od istega avtorja

Aurore Catherine

Anne-Sophie Denolle

Od istega avtorja

Marie Rota

Od istega avtorja

Antoine Siffert

Vincent Souty

Od istega avtorja

Vrh strani

Avtorske pravice

CC-BY-SA-4.0

The text only may be used under licence CC BY-SA 4.0. All other elements (illustrations, imported files) are “All rights reserved”, unless otherwise stated.

Vrh strani
Search OpenEdition Search

You will be redirected to OpenEdition Search