Skip to navigation – Site map
Uvodnik

Crtica o probavnom realizmu

Giovanni Tuzet
Translated by Tina Oršolić Dalessio
p. 7–10
This article is a translation of:
A Short Note on Digestive Realism

Full text

  • 1 Iako je na “probavne poremećaje” uputio Cohen 1937: 9.
  • 2 Vidi Leiter 1997: 267–315, posebno str. 269 (sada u Leiter 2007: 1. poglavlje).

1Prema najekstremnijem obliku pravnoga realizma sudske odluke ovise o tome što su suci jeli za doručak. Nejasno je je li itko od američkih pravnih realista takvo što zaista i tvrdio.1 Ponekad se to ekstremno stajalište pripisuje Jeromeu Franku, što nije iznenađujuće s obzirom da se Franka obično smatra najradikalnijim, najskeptičnijim i najciničnijim među tim realistima. Tvrdi se zapravo da su kritičari američkog pravnog realizma promovirali «frankifikaciju» toga pokreta upravo kako bi ga učinili u potpunosti neuvjerljivim i lako oborivim.2

2Svrha je ove crtice primijetiti da navedeno stajalište ima nekoliko glasovitih prethodnika te raspraviti što iz njega proizlazi ako pretpostavimo da je točno.

3Barem dvojica plemenitih preteča toga stajališta potječu iz doba Prosvjetiteljstva. Prvi je Julien Offray de La Mettrie. Drugi je Cesare Beccaria. U svom djelu L’homme machine (1747), La Mettrie nam govori o švicarskom sucu, gosp. Steigueru iz Wittighofena, koji je bio najpošteniji, čak i najpopustljiviji među sucima kada bi gladovao, no sposoban objesiti nevinog, kao i krivog čovjeka kada bi se gostio.

4Iako možda zvuči iznenađujuće, i Beccaria je u jednom od odlomaka Dei delitti e delle pene (1764) zastupao inačicu probavnog realizma. U odlomku koji se nalazi u IV. poglavlju (o tumačenju zakona), tvrdi se da je iznimno opasno kaznenim sucima dopustiti odstupanje od doslovnog značenja zakona te nagađanje o «duhu» zakona: kada oni to čine, postaju skloni najrazličitijim mišljenjima, predrasudama i utjecajima, uključujući onima koji se odnose na kakvoću njihove probave. Duh zakona, u ustima sudaca, može biti posljedica dobre ili loše probave.

5Namjera mi nije ispitivati je li gledište probavnog realizma točno ili netočno. To bi zahtijevalo visoko sofisticirano empirijsko istraživanje koje nisam kadar provesti. Također se ne namjeravam baviti niti suptilnim razlikama između probavnog realizma (sudske odluke ovise o probavnim procesima) te gourmet realizma (sudske odluke ovise o kakvoći doručka). Probavni realizam u širem smislu obuhvaća oba pitanja. Ne namjeravam se upuštati niti u neuroznanost radi otkrivanja poveznica između probavnih procesa, cerebralnih stanja i sudskih odluka. Cilj mi je promisliti o posljedicama toga osporavanog gledišta pod pretpostavkom njegove ispravnosti. Što vjerojatno proizlazi iz činjenice da je sudac pojeo dobar doručak? I koja je razlika u odnosu na loš doručak?

6No prije negoli se upustim u to, dopustite mi istaknuti nekoliko uvodnih stvari (možda dvije očite). Prvo, prisjetite se da je tvrdnja sama po sebi posve opisna: prema probavnom realizmu ne tvrdi se da je dobro (ili loše) donijeti odluku na temelju dobrog (ili lošeg) doručka; prema njemu se jednostavno tvrdi da do nekih odluka suci dolaze zbog onoga što su jeli za doručak. Konkretnije, Beccaria tvrdi da se to događa onda kada su suci slobodni nagađati o duhu zakona te je njegov zaključak kritične naravi: on ne želi da suci odlučuju na taj način! Ipak, kritični stav ne mijenja opisni status osnovne tvrdnje. Drugo, ova opisna tvrdnja je uzročna: ona uzročnoposljedično povezuje doručak i odluku. Ipak, uzročnoposljedični proces je nešto složeniji: vjerojatno će se kretati od kakvoće doručka prema raspoloženju suca, a od ovoga do samoga ishoda predmeta.

7Koji je dakle predvidiv ishod dobroga doručka ili dobre probave ako pretpostavimo da je uzročna tvrdnja točna? Ovo me pitanje uvijek navodilo na razmišljanje. Prema mojim spoznajama, literatura koja se bavi probavnim realizmom glede toga je iznenađujuće tiha. Možete se pitati hoće li u kaznenom predmetu dobar doručak dovesti do odluke u korist okrivljenika. Da, to može biti slučaj kada donositelji odluka na optuženika gledaju pozitivno zbog svoga doručka. No također je moguće da zbog dobroga doručka, kada takav doručak izazove simpatije donositelja odluke prema optužbi, odluka bude donesena u korist tužitelja. Dakle, doručak i probava nedovoljni su za objašnjavanje i predviđanje odluka. Pretpostavite da je sudac pojeo velik, ukusan i u potpunosti zadovoljavajući doručak: on bi bio dobro raspoložen, ali to nije dovoljno da se predvidi njegova odluka. Povrh toga, potrebno je poznavati njegove stavove prema tuženicima i tužiteljima. Moguće je da kada je dobro raspoložen, sudac odluči u korist tuženika. No, moguće je i da u tim okolnostima odluči u korist tužitelja. To bi ovisilo o tome je li pristran prema tuženicima ili pak tužiteljima. To bi objasnilo razliku popunjavajući ključan lanac u uzročnoj vezi.

8Ako je to točno, kakvoća doručka ili probave nije dovoljna da se objasni i predvidi ishod. Za probavne procese (u širem smislu) predlažem naziv podraživači predrasuda: oni aktiviraju proces poticanja predrasuda u kojem donositelji odluka dopuštaju da njihove predrasude odrede ishod predmeta koji rješavaju.

9U cilju boljega objašnjenja kako to djeluje, zamislite sada slučaj lošega doručka. Pretpostavite da je sudac imao mali, otužan i vrlo nezadovoljavajući doručak: sudac bi bio loše raspoložen, no to nije dovoljno za predviđanje njegove odluke ako ne poznajete njegove stavove prema tuženicima i tužiteljima. Bi li odlučio u korist tužitelja? Ako ima općenitu predrasudu prema tužiteljima (jer smatra da su sadistični inkvizitori) ili konkretnu predrasudu prema tužitelju u sporu (jer je homoseksualac, ili Židov, ili štogod drugo), njegovo bi loše raspoloženje odredilo odluku u korist okrivljenika kroz poticanje te predrasude. Nasuprot tome, ako sudac ima općenitu predrasudu prema tuženicima (jer smatra da su svi oni krivi i zaslužuju najstrože kazne) ili ako ima konkretnu predrasudu prema optuženiku u slučaju (jer je crnac, ili katolik, ili štogod drugo), njegovo bi loše raspoloženje odredilo odluku u korist tužitelja kroz poticanje te predrasude.

10Ako pretpostavimo da je opisna uzročna teza probavnog realizma točna, isto bi općenito vrijedilo i za sudačke pristranosti prema tužiteljima i tuženicima u građanskim sporovima. Također, isto bi bilo točno i za odluke porote, kako u građanskim, tako i u kaznenim predmetima. Naravno, neke bi se predrasude razlikovale (primjerice, u građanskom sporu predrasuda prema državnim odvjetnicima bila bi besmislena, osim ako donositelj odluke osjeća da postoji podudarnost između državnih odvjetnika i privatnih tužitelja). No osnovni bi mehanizam bio isti. Probavni procesi bili bi podraživači predrasuda.

11Stoga, ako netko želi utvrditi istinitost probavnog realizma, mora razmotriti ne samo probavne procese sudaca i porotnika, nego i (što je još bitnije) predrasude koje takvi procesi mogu potaknuti, te utvrditi do koje mjere te predrasude ostaju uzročno trome u odsustvu takvih probavnih procesa.

Top of page

Bibliography

Cesare BECCARIA, 1764: Dei delitti e delle pene.

Felix S. COHEN, 1937: The Problems of a Functional Jurisprudence. The Modern Law Review 1 (1937). 5–26.

Brian LEITER, 1997: Rethinking Legal Realism: Toward a Naturalized Jurisprudence. Texas Law Review 76 (1997). 267–315. Sada u: Naturalizing Jurisprudence. Essays on American Legal Realism and Naturalism in Legal Philosophy (2007). Oxford: Oxford University Press. 1. pogl.

Julien OFFRAY DE LA METTRIE, 1747: L’homme machine.

Top of page

Notes

1 Iako je na “probavne poremećaje” uputio Cohen 1937: 9.

2 Vidi Leiter 1997: 267–315, posebno str. 269 (sada u Leiter 2007: 1. poglavlje).

Top of page

References

Bibliographical reference

Giovanni Tuzet, « Crtica o probavnom realizmu », Revus, 25 | 2015, 7–10.

Electronic reference

Giovanni Tuzet, « Crtica o probavnom realizmu », Revus [Online], 25 | 2015, Online since 10 June 2017, connection on 17 August 2017. URL : http://revus.revues.org/3241

Top of page

About the author

Giovanni Tuzet

Izvanredni profesor pravne filozofije na Sveučilištu Bocconi (Milano, Italija)

   Giovanni Tuzet
Angelo Sraffa Department of Legal Studies, Bocconi University
Via Röntgen, 1
20136 Milano

E-mail: giovanni.tuzet@unibocconi.it

Top of page

Copyright

All rights reserved

Top of page
  • Revues.org